Širom Vojvodine
U seoskoj trgovini kruh samo ako se naruči
Stanovnici Ljube, mjesta u šidskoj općini smještenog na južnim obroncima Fruške gore, suočavaju se s problemom slabe ponude seoske trgovine. U selu postoji samo jedna trgovina, ali je njen asortiman toliko ograničen da mještani kažu da ne mogu kupiti ni osnovne potrepštine. Da bi kupili ono što im je potrebno, moraju putovati u susjedno selo Erdevik ili u Šid koji je udaljen oko 25 km, što im oduzima vrijeme i dodatno ih košta. Razlog je to što su prošlog tjedna održali dva prosvjeda kako bi ukazali na ovaj problem. Ova situacija otežava im svakodnevni život pa se postavlja pitanje hoće li se nešto promijeniti?
Najteže je starima
Ljuba je jedno od najudaljenijih mjesta u šidskoj općini. Većina mještana su starije životne dobi, a mlađi dio stanovništva uglavnom je otišao na rad u Slovačku ili druge zemlje. Manji dio onih koji su ostali tamo živjeti bave se poljoprivredom, sezonskim poslovima u okolnim vinogradima ili rade u Iloku, njima najbližem mjestu u susjednoj Hrvatskoj. Ovo mjesto krasi nacionalna šarolikost budući da u selu žive Slovaci, Srbi, Hrvati i Mađari. Ljuba ima oko 300 stanovnika koji u seoskoj trgovini ne mogu kupiti sve što im treba.
»Auto nemamo, a i da imamo djed je star i bolestan i ne može voziti. Naša djeca rade u Slovačkoj i dolaze nekoliko puta godišnje. Kad dođu, kupe nam sve što treba ali u kući uvijek nešto fali a u dućanu se nema što kupiti. Brašno i kvasac nisu uvijek dostupni u trgovini, a i kad ima, brzo se proda. Često smo u situaciji da molimo susjede da nam kupuju u Erdeviku. U seoskoj trgovini ima kruha, ali ga moramo naručiti dan ranije. Kupimo više štruca i stavimo u zamrzivač i koristimo po potrebi. Ima i druge robe, ali u vrlo maloj ponudi. U Erdeviku ima više trgovina i oni koji tamo kupuju imaju priliku kupovati tamo gdje je jeftinije. Mi koji nismo u mogućnosti otići tamo, kad ima robe u seoskoj trgovini, kupujemo po skupljim cijenama. Mirovina nam je mala i pazimo na svaki dinar koji potrošimo da preživimo mjesec«, kaže 75-godišnja Bosiljka Čuha.
Veći izbor ili nova trgovina
Na prosvjedu koji su mještani dva puta organizirali u središtu sela tražili su ili bolju opskrbljenost trgovine ili otvaranje nove u kojoj će biti veći asortiman i pristupačnije cijene.
»Peticiju je potpisalo 290 mještana. Svi smo ujedinjeni u namjeri da naše selo učinimo boljim mjestom za život, a ne tražimo puno, samo da se trgovina bolje opskrbi. Nije nam bitno tko će biti vlasnik, samo da sve što nam treba možemo kupiti u svom selu i da ne moramo putovati u susjedna mjesta. Imam dvoje male djece. Svako dijete voli sladoled, a mi ga već dvije godine ne možemo kupiti u našoj trgovini. Nedavno sam morao autom do susjednog mjesta kupiti vlažne maramice jer ih nije bilo u našoj trgovini. Umjesto 130 dinara, koliko koštaju, platio sam 600 dinara kad izračunam koliko sam potrošio goriva. Želimo samo normalne uvjete za život kakve svaki čovjek zaslužuje«, ističe Milutin Božić.
Željka Donković putuje svakodnevno na posao u Ilok. Kako kaže, s obzirom na to da ima osobni automobil, nije joj problem obaviti kupovinu u susjednom mjestu i za sebe i za susjede, ali smatra da svako selo bez obzira na broj stanovnika zaslužuje imati trgovinu s osnovnim životnim namirnicama.
»Nije problem što u trgovini nema velike ponude, nego je problem što ponekad nema ni osnovnih stvari za život. Samo tražimo normalne uvjete za život. Mi mladi ćemo se organizirati i dovoziti starijim mještanima sve što im je potrebno, ali to nije rješenje. Svako selo, bez obzira na broj stanovnika, treba imati jednake uvjete za život. U našem slučaju one osnovne, da imamo gdje kupiti sve što nam treba. Hoće li netko poslušati naše želje i potrebe, vidjet ćemo u narednom razdoblju. Pokušat ćemo se izboriti za naše selo«, navodi Donković.
Obećana veća ponuda
U Mjesnom uredu obećavaju da će pregovarati s vlasnikom trgovine o proširenju ponude u lokalnoj trgovini.
»Obavio sam razgovor s vlasnikom trgovine kako bi opskrbljenost bila bolja. Mjesni ured nema ovlasti prenijeti poslovni prostor na drugoga, budući da je po ugovoru u zakupu još godinu dana. Dobio sam obećanje od sadašnjeg vlasnika da će trgovinu opskrbiti većim asortimanom proizvoda. Vidjet ćemo u narednom periodu hoće li ispoštovati dogovor, a ja ću nastojati sve što je u mojoj moći da mještani budu zadovoljni«, kaže predsjednik mjesnog ureda Mirko Belan.
A dok ponuda ne bude veća, mlađi mještani dogovorili su se da će za starije kupovati u susjednim mjestima i donositi im sve što im treba.
S. D.
