Kolumne
Sve bistro – i čisto
»Narode, ljudi, Siniša će da kupi pljeskavice i ćevape za ljude koji idu vozom, a ja ostajem dosledan našoj tradiciji i rešio sam da spremim 20 sendviča, i to će biti moj poklon za ljude koji idu u Mitrovicu. Ali kod nas se barem nešto zna, a to je ko plaća i ko ne plaća. Ponešto platimo mi, najveći deo plati stranka, ali ono što je mnogo važnije: ne plaćaju ni Ju-Es-Ejd, ni Ned niti bilo ko drugi.«
Navedene rečenice – mnogi od vas sigurno su ih čuli – izgovorio je u subotu, 15. veljače, predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je u svojstvu običnog člana Srpske napredne stranke nešto kasnije u Srijemskoj Mitrovici održao proročanski govor o globalnom uspjehu svoje buduće knjige na temu »kako sam razbio obojene revolucije« na mitingu nazvanom »Srešćemo se na Sretenje«, praćen ovacijama onih koji su shvatili o čemu priča.
Tako je u istom danu u dva obraćanja – jednom preko društvenih mreža i jednom u neposrednom obraćanju – predsjednik Srbije zapušio usta skoro svim nevjernim tomama koji se već godinama pitaju iz kojih se sredstava financiraju skupovi na koje naprednjaci, čiji je i sâm tek obični član, odlaze autobusima i dobijaju sendviče, ali i kako se zovu aktualni prosvjedi građana, tko iza njih stoji, odnosno tko njih financira. Običnom članu SNS-a zacijelo je poznat tekst Teodore Ćurčić koji je Centar za istraživačko novinarstvo Srbije (CINS) objavio 3. prosinca prošle godine u kom se navodi da je upravo ta stranka od 2015. do 2023. iz republičkog proračuna za svoje aktivnosti prihodovala 49,2 milijuna eura dok su ostalih 39 – koliko ih je istraživanjem CINS-a obuhvaćeno – u istom razdoblju za iste aktivnosti (»redovan rad«) dobile skoro koliko i SNS: 46,5 milijuna eura. Osim za redovan rad, stranke proračunski novac dobijaju i za izborne kampanje (plus prikupljanje novca »iz drugih izvora«) i, ako je vjerovati CINS-u, SNS je za devet godina ukupno prihodovao 76,1 milijun eura, od čega 68,1 iz proračuna.
»Ovakva finansijska nadmoć im je između ostalog omogućila da, kako smo pisali 2021. godine, kupe više nekretnina u Srbiji vrednih ukupno 1,9 miliona evra. Osim za potrebe stranke, te nekretnine su vredne i zato što mogu biti jemstvo na osnovu kog će podići kredit, a mogu se i iznajmiti i platiti«, navodi se, među ostalim, u ovom zanimljivom štivu pred spavanje uz kasniji dodatak da dio tih »stanara« (koji plaćaju najam na korištenje nekretnina) čine i javne institucije.
Ali, iznesene podatke sigurno zna svaki obični član SNS-a, pa je i zlonamjerni trud CINS-a predsjednik Srbije raznio u paramparčad, i to u jednom kratkom video obraćanju u trajanju od minute i 20 sekundi: »ponešto platimo mi, najveći deo plati stranka«. Na taj je jednostavan način predsjednik objasnio ne samo otkud đenge za sendviče (pljeskavice i ćevape za društvo u vozu plaća Siniša) nego i otkuda lova za financiranje na stotine, neki bi rekli i tisuće, autobusa za prijevoz sa sjevera na jug, pa onda i s istoka na zapad, a na ekonomistima je da zašilje olovku i izračunaju koliko to u pojedinačnim slučajevima košta, pa onda to podijele s godišnjim prihodom stranke u izbornim, predizbornim i postizbornim godinama i opet će doći na isto, koje glasi: nema laži, nema prevare – sve čisto!
Zanimljivije od ovih dosadnih pitanja koja zli jezici stalno postavljaju svakako su onih tri milijarde eura za obojenu revoluciju koje je istoga dana Vučić spomenuo. Ali, kako to uvijek biva kada je riječ o najavi velikih djela – a predsjednik je rekao da će njegova knjiga biti best-seler – nešto se mora ostaviti i nedorečenim kako bi golicanje mašte doživjelo svoj vrhunac u vidu već poznatog »ne mogu dočekati«. I pored toga što je tako tajanstveno najavljen, čitateljima će podatak o tri milijardi eura za obojenu revoluciju u Srbiji – ako mu se ne omakne prije – sigurno biti poznat jednog dana do Vidovdana. Budući da je istom prilikom najavio da knjigu piše sâm i da će se ona prodavati u milijunskim primjercima diljem svijeta, ostaje nejasno hoće li čitatelji izvan Srbije prije no što ju otvore naučiti i srpski ili će paralelno sa srpskim izdanjem biti objavljeni njeni prijevodi na engleski, kineski, ruski, gruzijski, kurdski i islandski...?
Ali, i pored toga što je predsjednik dva puta u jednom danu tako kratko i jasno sve objasnio, ostaje jedna mala nedoumica: zašto putnici koji su autobusima u subotu u Srijemsku Mitrovicu polazili ispred katedrale svete Terezijske Avilske, ispred Elektrovojvodine ili pak s Prozivke okreću glavu od onih koji ih snimaju ili ju pokrivaju kapuljačom? Nije valjda da se nečega srame?
Z. R.
