Tema
Događaj koji okuplja, inspirira i ostavlja trag u dječjim srcima
Prvi broj podlistka za djecu Hrcko u okviru tjednika Hrvatska riječ izašao je u prosincu 2003. godine, a kao njegov kreativni dodatak, već sljedeće 2004. održan je Hrckov maskenbal, prva dječja manifestacija hrvatske manjinske zajednice u Vojvodini koja je na jednom mjestu u prvim godinama znala okupiti i do 500 učenika nižih razreda osnovne škole i vrtićanaca. Budući da u proteklih 21 godinu nije održan jedan zbog korone, u četvrtak, 13. veljače, organiziran je jubilarni – 20. Hrckov maskenbal.
Počeci i rast uz nove ideje
Ideja za održavanjem Hrckovog maskenbala potekla je od tadašnjeg novinara tjednika Hrvatska riječ Dražena Prćića i, kako ističe, u vrlo kratkom roku je zaživjela u praksi pa je tako koncem veljače 2004. sve bilo spremno za premijerno izdanje »naših maškara«.
»Bilo je pokladno vrijeme i pomislio sam kako bi bilo lijepo i prikladno da i Subotica ima jednu adekvatnu manifestaciju koja bi okupila mališane koji pohađaju nastavu na hrvatskom jeziku. Predložio sam svoju zamisao tadašnjem ravnatelju NIU Hrvatska riječ Zvonimiru Perušiću, s kojom se se složio i dao mi odriješene ruke. Zahvaljujući sponzorstvima osigurane su kino karte i happy meal paketi za najuspješnije maske, a naša novinska kuća postarala se da svi sudionici maskenbala budu počašćeni. Hrckov maskenbal je zaživio u najljepšoj mogućoj priči, odziv je bio nevjerojatan, a dječje maštovite kreacije nadmašile su naša prvobitna očekivanja. Djeca su ga odlično prihvatila i dali mu dušu, onako kako samo ona mogu. Hrckov maskenbal je u odličnim rukama svih koji ga danas uspješno organiziraju i nastoje učiniti još ljepšim i boljim, i hvala im na tome«, ističe Prćić.
Urednica Hrcka tada je bila Ivana Petrekanić Sič. Uz pomoć vrijedne i kreativne ekipe suradnika okupljene oko podlistka te uz potporu ustanove realizirali su ovu ideju i okupili ogroman broj djece, za koju se dvorana HKC-a Bunjevačko kolo, gdje je organiziran, pokazala nedovoljno velikom.
»Kako to često biva kada se nešto prvi put organizira, koliko god se trudio i vjerovao da si o svemu maksimalno poveo računa, shvatiš da je nešto moglo ili trebalo drukčije. U ovom slučaju problem, ako se uopće može tako nazvati, bio je da nam je za ovaj događaj, koji je prvi put na jednom mjestu okupio više stotina djece iz hrvatske zajednice, trebao veći prostor. Zato smo ga u sljedećih nekoliko godina organizirali u nekadašnjem restoranu KTC u Subotici, gdje ih se znalo okupiti i do 500«, navodi ona te dodaje kako joj je bila velika čast i zadovoljstvo biti dio ove priče od samog početka.
Osim u navedenim prostorima, Hrckov maskenbal održan je i u atriju subotičkog hotela Galleria, a, kako ističe današnja urednica Hrcka Željka Vukov, nakon pandemije koronavirusa odlučilo se organizirati ga u manjim skupinama.
»Na maskenbalu u posljednjih nekoliko godina sudjeluju učenici cjelovite nastave na hrvatskom jeziku te vrtićanci iz Subotice i okolnih naselja (Tavankut, Đurđin, Mala Bosna). No, nismo zaboravili ni na Plavnu, Monoštor gdje smo ga također održali, kao ni sva ona mjesta gdje se u školama izučava predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. Do kraja školske godine plan je da Hrcko posjeti Monoštor, Srijemsku Mitrovicu, Sontu, Vajsku, Plavnu, Bereg, Sombor, a planiramo prvi puta posjetiti Lemeš u kojem se počeo izučavati ovaj predmet. Želimo vidjeti kako rade, čitaju li podlistak, ali i prirediti im program uz prisustvo maskote Hrcka kojeg sva djeca vole vidjeti, te darivati ih. Moram još istaknuti da je Hrcku u povodu 20. obljetnice maskenbala sašiveno kompletno novo ruho.«
Važna podrška odraslih
Za uspješnost održavanja i kreativnost maski velikim su dijelom zaslužne i učiteljice te odgojiteljice koje sve ove godine dovode djecu na ovaj događaj. Među njima je i Sanja Dulić, učiteljica u nastavi na hrvatskom jeziku u OŠ Ivan Milutinović u Subotici, koja je tu od prvog maskenbala.
»Hrckov maskenbal za naše učenike predstavlja mnogo više od običnog kostimiranog događaja. To je prilika da zajedno stvaramo, družimo se i pokažemo koliko su dječja kreativnost i zajedništvo vrijedni. Započeo je s prvim generacijama učenika koji su upisali nastavu na hrvatskom jeziku i tada je to bio veliki događaj za njih jer su imali mogućnost družiti se sa svojim vršnjacima na mjestu koje je zabavno, veselo, šareno i magično. Nekada smo maske radili u timu, kada su djeca izrađivala zajedno iste maske na određenu temu. Najljepši im je dio kada sami prave maske. Odlazak na maskenbal nije samo prilika za zabavu, već i način da zajedno stvaramo uspomene, jačamo osjećaj pripadnosti i učimo vrijednosti prijateljstva i zajedništva. Svaka godina donosi nova lica, nove maske i nove priče, ali jedno ostaje isto – Hrckov maskenbal je događaj koji okuplja, inspirira i ostavlja trag u dječjim srcima«, ističe ona.
Iz Tavankuta je učenike godinama dovodila Marica Skenderović, sada učiteljica u hrvatskom odjelu OŠ Ivan Milutinović u Maloj Bosni.
»Bila sam skoro na svakom Hrckovom maskenbalu i mogu reći da se njegova bit nije promijenila. Djeca se i dalje rado maskiraju u svoje omiljene junake, princeze, vještice, bakice..., kostimi su maštoviti danas kao i prije 20 godina. Dječja je radost neizmjerna i svake se godine s velikim uzbuđenjem iščekuje upravo Hrckov maskenbal. Sjećam se prvih, održanih u KTC-u. Mislim da većini sudionika nije bilo bitno osvojiti nagradu. Na kraju se pamte prijateljstva koja žive godinama nakon masken-bala kada ‘maske padnu’.«
Marina Piuković, odgojiteljica u vrtiću Marija Petković – Sunčica također od samog početka sudjeluje na ovom maskenbalu.
»Uvijek smo imali pojedinačne maske, a ove godine prvi put skupnu. Djeca vole biti netko drugi i uživaju u tim ulogama, a mi odrasli također smo se učili tijekom ovih 20 godina što treba poboljšati, promijeniti, kako djecu nagraditi ili razveseliti na ovaj dan. Što se tiče samog maskiranja, u trudu je jako velika uloga roditelja. Ako oni ne podrže svoje dijete u izradi maske, pomognu mu u realizaciji ideje koju ono ima, teško je manjoj djeci sami da izrade maske. Na maskenbalu su se znali organizirati i kvizovi, što je dobro jer se moglo vidjeti koliko djeca čitaju podlistak Hrcko, koliko znaju o njemu. Bilo je godina kada su se na maskenbalu dodjeljivale nagrade za najbolje maske, kao i kada se to nije činilo u želji da to bude isključivo zabava bez nagrađivanja. Smatram da je bolje da nema nagrada, odnosno da svi budu ravnopravni sudionici, jer nije lako biti objektivan i možda dovoljno dobro procijeniti tko je bolji, originalniji, kreativniji, a svi se oni trude na svoj način.«
Hrckov masken-bal je kao sudionik, kao maskota Hrcka, te kao odgojitelj koji je vodio djecu doživio Luka Skenderović i, kako ističe, svaka od tih uloga bilo mu je posebno iskustvo koje se pamti.
»Rado se sjećam Hrckovog maskenbala. Još kao mali, s vrtićem Marija Petković – Sunčica maskirali smo se i uživali plešući i pjevajući himnu maskenbala te dozivajući Hrcka. Kasnije sam s OŠ Matko Vuković također s velikom radošću nastavio dolaziti na maskenbale. Zahvaljujući mami, moje sestre, brat i ja uvijek smo imali originalne maske. Bio sam maskiran u klauna, liječnika, svećenika, majku, medvjeda, miša, Hlapića... Godine 2016. prvi put sam dobio priliku i poziv da na maskenbalu baš ja budem Hrcko. Bila mi je čast odazvati se, jer sam tada kroz tu masku vidio malu djecu kako s oduševljenjem gledaju u Hrcka – upravo onako kako sam ga i ja gledao do prije samo nekoliko godina. Prošle godine, dok sam stažirao u vrtiću Marija Petković – Sunčica, u ulozi odgojitelja vodili smo djecu na Hrckov maskenbal. Tako da mogu reći da sam ga doživio iz svih perspektiva.«
H. R.
