Širom Vojvodine
Umjetnost uči čovjeka da bude mudar
Davor Gromilović je vizualni umjetnik iz Sombora, najpoznatiji po svojim crtežima (olovka, olovka u boji, tuš), koji su primarno polje njegova kreativnog istraživanja. Njegovo stvaralaštvo je narativno i često inspirirano fantastičnim motivima bajki, narodne umjetnosti, pop nadrealizma, znanstvene fantastike, pa čak i sjevernorenesansnih majstora slikarstva, kao i njegovim osobnim doživljajima i unutarnjim svijetom. U Somboru je završio srednju tekstilnu školu, smjer modelar odjeće. Kako kaže, danas smatra kako je mnogo značilo što nije upisao srednju umjetničku školu jer je imao više prostora za svoj neometani razvoj. Nakon toga upisao je Akademiju umjetnosti u Novom Sadu, gdje završava osnovne studije na slikarstvu i master studije na smjeru crteža. Nakon studija jedno je vrijeme radio na Akademiji kao stručni suradnik u nastavi, nakon čega se u potpunosti posvećuje svojoj umjetničkoj karijeri.
Umjetnik srednje dobi
Kako naš sugovornik ističe, shvatio je kako ne može biti u isto vrijeme i predani profesor i kvalitetan umjetnik, ali odlučio je na kraju riskirati i pokušati ostvariti se u svijetu umjetnosti.
»Neka ideja je bila ako se uspijem ostvariti kao umjetnik, u smislu financijskog dijela, da ću raditi kao profesor. Međutim, dosta sam se odricao i radio sam puno i dogodilo se da se ja mogu baviti ovim. Nakon povratka u Sombor počeo sam razmišljati o svom ateljeu, kupio grafičku presu. Tada sam još radio izložbe kod nas, imao sam neke u Zagrebu, Istri, Požegi, Beogradu, ali otprilike negdje 2016. Imao sam prvu samostalnu izložbu u Beču, odnosno van ovog našeg prostora. Od tada kreće ta internacionalna pažnja«, kaže Gromilović.
Sebe naziva umjetnikom srednje dobi, a kako kaže, primjećuje kako tek sada ulazi u zrelu fazu. Dotaknuo se u razgovoru nekih problema s kojima se susreću svi koji se oprobaju u ovom polju.
»Krucijalna problematika za mladog umjetnika je kako se nametnuti stranim galerijama, da te oni vide i da prodaš nešto. Oni jednostavno moraju biti sigurni da ti imaš neku vrstu publike koja to konzumira kako bi te uopće pozvali. A kako biti vidljiv i imati publiku bez izložbi? Može se online, meni Instagram radi genijalan posao, internet mi je prozor u svijet, ali jednostavno nije sve online! Najbolja moguća vodilja je kvaliteta. Ako čovjek ima kvalitetu i potencira na tome, vremenom će doći pozivi za časopise i izložbe. Treba biti strpljiv. Umjetnost uči čovjeka da bude mudar. Demantira te i vraća te da promisliš svoj život u smislu strpljenja i marljivosti. Ne može se vrhunska umjetnost dogoditi u dva dana«, priča naš sugovornik.
Prelazak u zrelu fazu
Gromilović kaže kako je glede stvaralaštva »zadovoljan tamo gdje je«. Što se tiče uspjeha, kaže kako su mu apetiti veći.
»Mogu reći kako je ovo sad dovoljno zrelo i ima neku kvalitetu kojoj težim. Sad, 15 godina nakon studija, u posljednjih par mjeseci ulazim u novu zreliju fazu, koja će biti jedna nova kvaliteta, jedan crtež koji se ne viđa svaki dan. Naravno, ono što ja radim svakako se ne viđa svaki dan. To je jasno svakom tko prati umjetnost. Ne znam je li to zato što se približavam četrdesetima, ali osjetim kako mogu sve podići na jedan novi nivo. Umjetnost baš crpi. Koliko čovjek mora dati obitelji, toliko mora dati i umjetnosti«, kaže Gromilović.
Negdje uoči korone dao je intervju za FUKT, usko stručni magazin koji se bavi crtežom i suvremenim istraživanjima u crtežu. Ističe kako je to bio važan trenutak u njegovoj karijeri.
»Imao sam tu sreću da se nađem u tom svjetskom magazinu, što je abnormalno veliki uspjeh. Naravno, to kod nas nije ispraćeno jer se ljudi ne bave praćanjem kulture, ali pričao sam upravo o suvremenom crtežu na temu narativne umjetnosti. Umjetnost je uvijek imala taj narativni dio, od pećinskih crteža, egipatskih hijeroglifa do Čajkovskog recimo. Ja narativ crpim iz balkanskog folklora, a flora je inspirirana iz mađarske tradicije porculana i secesije«, kaže Gromilović.
Bajka i groteska
Gromilović je istaknuo više puta kako su ga teme, motivi, arhitektura, folklor, ali i pop kultura prostora odakle je u ogromnoj mjeri oblikovali kao umjetnika. Sve te stvari djelići su jedne veće slike ili vizualnog rebusa kog ovaj umjetnik stavlja pred promatrača, pozivajući ga da uđe u sliku i otkrije njeno značenje.
»Naravno, ja ne kopiram to cvijeće s porculana, ali uzimam svu tu inspiraciju, uzimam ih kao osnovu koju nadograđujem. Što se tiče folklora i Bačke, oduvijek su me fascinirale neke stvari. Na salašima se radila, kako da kažem, neka vrsta vještičarenja; kao mali sam doživio neke stvari i ostavile su dubok utjecaj na mene, ali danas sve to promatram kao dio kulture. Mi smo na salašu imali razapetog šišmiša na vratima, on je bio čuvarkuća u stvari. Na osnovu takvih sjećanja počeo sam konstruirati priče, nešto poput Dositejevih basni ili egipatskih hijeroglifa, kada ti je potrebno naglasiti neku osobinu kod čovjeka u narativnom smislu, onda upotrijebim odgovarajuću životinju. Tako sam izgradio svoj hibridni stil koji je kombinacija bajke i groteske. Inače volim mistiku jer ona vodi k istraživanju, zato je ima mnogo u mojoj umjetnosti. Moje slike nisu tako jednodimenzionalne, želim probuditi radoznalost kod promatrača, da uđe u sliku i da se pomuči shvatiti je«, govori sugovornik.
Od Beča do Miamija
Do sada je imao više od 20 samostalnih izložbi (u Beogradu, Beču, Portlandu, Bruxellesu, Somboru…) te sudjelovao na oko 60 skupnih izložbi. Njegova djela objavljena su u mnogim knjigama, magazinima i umjetničkim fanzinima, a neka mu se nalaze i u umjetničkim zbirkama (Muzej suvremene umjetnosti Vojvodine, kolekcija Solo u Madridu i Privatna kolekcija Luziah Hennessy).
»Izdvojio bih izlaganje uz suradnju s jednom francuskom galerijom na sajmu umjetnosti u Miamiju (To Bodily Go, SuperZoom Gallery). To je interesantno jer je tako jedna moja slika završila u privatnoj kolekciji obitelji Picasso. Po meni to nije mali uspjeh. Slika koju je uzeo je neka vrsta karaktera kog sam koristio dugo u radovima, on je Mr. Mushroom. Inspiriran je jugoslavenskim crtanim filmom Čarobnjak iz šume. Budući da sam kao dijete znao da ću biti slikar, a glavni lik u crtanom filmu je upravo slikar, taj crtani je dosta utjecao na mene. Trenutno spremam izložbu za Portland za Nucleus Portland Gallery s kojom surađujem već desetljeće. Za sada još nemam termin za radove koji će tamo biti izloženi, ali sve prožima tema bolnice. Ti radovi nisu još nigdje objavljeni. Ono što je također interesantno jest da je prije mjesec dana urađen reprint moje knjige Bestiary koju je izdao Symposion iz Subotice 2016. godine. Također i reprint moje knjige Melektenjal’s Kingdom koja je objavljena u Francuskoj prije dvije godine potpuno je rasprodan. Tamo su moji radovi iz perioda 2016.-2019. godine, a pripremamo i nastavak od 2019.-2023.«, kaže Gromilović.
Slikarstvno ne mora biti smrtno ozbiljno
Kako kaže, ima arhivu od nekoliko tisuća radova samo iz osnovne škole.
»Ukupno iza sebe imam oko sedam, osam tisuća radova, ako se sve sabere od dječjih dana. Kada se okrenem, ti dječji crteži su jako slični ovome što radim sada. Moje vizualno utemeljenje je ono što sam ja bio nekad, samo što ja sada sebe svjesno usmjeravam i nadograđujem, ali mogu reći kako se neke stvari nesvjesno ponavljaju. Na jednom od tih crteža stajao je natpis Melektenjel, a to je dinosaur kog sam izmislio sa sedam-osam godina«, kaže Gromilović.
Između ostalog, Davor je radio i omote za glazbene albume – od jazza do metala. Posebno draga suradnja mu je s jednim od trenutno najinteresantnijih rock bendova Viagra Boysima iz Švedske koji su prije dvije godine bili među glavnim zvijezdama na zagrebačkom InMusicu i novosadskom festivalu Exit. Radio je print na njihovim majicama.
»Ispostavilo se kako Sebastian (Sebastian Murphy, frontmen benda) voli moje radove, ne znam kako je došao do njih, ali jednom je iskomentirao neki post na Instagramu. On ima i moje knjige. Tako me je pitao bih li uradio majice za njih. Inače, baš cijenim njegov bend. Ovog Božića je njegova djevojka kupila jednu moju grafiku njemu na poklon. Dali su mi potpunu slobodu da interpretiram motive kako želim, poslao sam im tri crteža i odabarali su dva za majice. Nije bilo nikakvih izmjena niti bilo čega. Bilo je inače i bendova koji su mi prilazili, a nisu imali budžet. Onda obično poslušam njihov rad i ako mi je sve ok, ako nema nekih negativnih poruka, onda im dam neki stariji rad kako bih ih podržao. Bitno mi je i da moja umjetnost živi i u izvangalerijskom prostoru«, kaže Gromilović.
I. B.
