Širom Vojvodine
Vječna počivališta
Ogrobljima i njihovom uređenju najviše se piše pred svetkovinu Svih svetih (1. studenoga) kada su, istini za volju, i najuređenija. No, ono što se ističe u grobljima u Subotici i okolici, te i pojedinim mjestima diljem Vojvodine, jesu kapelice, odnosno nadgrobni spomenici koji izgledom podsjećaju na kapelice. Neke od tih kapelica su u stalnoj upotrebi, dok su neke samo u upotrebi za osobne potrebe, odnosno sprovode vlasnika istih. Ovi nadgrobni spomenici – kapelice najčešće se mogu vidjeti u crkvenom dijelu groblja, kakva je praksa u Subotici i okolici, dok u drugim mjestima postoje i kapelice koje su u vlasništvu određenog grada, odnosno općine.
Najveće i najznamenitije groblje
U prvom dijelu serijala o kapelicama zadržat ćemo se u Subotici i okolici, s podacima koji su nam dostupni. Svi oni pisani su na mađarskom jeziku, a osobit rad na ovu temu uradio je Dezső Csúszó koji je objavljen i u časopisu Povijesnog arhiva Subotica Ex Pannonia u broju 18. Veliki poznavatelj spomenika i kapelica na grobljima u Subotici, osobito na Bajskom groblju je prof. dr. sc. Géza Czékus koji u svom privatnom arhivu ima brojne podatke i fotografije. Na hrvatskom jeziku dostupni su samo pojedinačni tekstovi koji su zbog nekog događaja vezani uz neku kapelicu, no, konkretnog popisa i podataka na hrvatskom jeziku nema, bar kada je u pitanju Subotica i okolica. Upravo nam je to bila ideja vodilja: prikupiti sve postojeće podatke i staviti ih na jedno mjesto. Subotičanima su kapelice na groblju nešto što je sasvim normalno, no tko ih je i kad podigao većina ne zna.
Bajsko groblje je najveće i najznamenitije groblje u Subotici. Posvećeno je sv. Petru i Pavlu, a nalazi se zabilježeno na zemljovidu gradskog geometra Gabrijela Vlašića još iz 1789. godine. U prošlosti se prostiralo između današnjih ulica Gajeve (stari Bajski put, odatle i ime), Fruškogorske, Marije Bursać i Mičurinove, pa do današnjeg crkvenog dijela Bajskog grbolja koje je zapadnije. Kako govore pisani podaci, u prvoj polovici 19. stoljeća groblje je premješteno na današnju lokaciju katoličkog dijela groblja. Prošireno je ka sjeveru u drugoj polovici 19. stoljeća, na prostor današnjeg gradskog groblja. Danas, iako izgleda kao cjelina, čine ga crkveni i gradski dio. Za crkveni dio groblja nadležan je župni ured župe sv. Terezije Avilske, a za gradski dio JKP Pogrebno.
Dekretom subotičkog biskupa u miru mons. Ivana Pénzesa zaštitnicima ovoga groblja proglašeni su sv. Petar i Pavao, a proštenje se slavi uvijek u subotu uoči svetkovine Sv. Petra i Pavla (29. lipnja). U crkvenom dijelu Bajskog groblja ima 10 kapelica, a sve su podignute u periodu od 1879. do 1913. godine. One predstavljaju nepokretno kulturno dobro kao spomenici kulture. Nepisano pravilo jeste da su kapele podizale imućne obitelji onoga vremena, a mogli bismo reći da je tako i danas, da ih kupuju i obnavljaju oni koji to mogu priuštiti. Iako je potrebno naglasiti da ima i onih kapela koje se generacijama nasljeđuju, pa su mnogim sadašnjim vlasnicima na teret. Do 1879. godine, kako navodi Csúszó, na groblju nije bilo vrijednih spomenika, osim dva javna križa Pertics i Szabó, koji su bili samo u privremenom posjedu nasljednika pokopanih. Osim najvećeg broja kapelica koje se nazale na ovome groblju tu su pokopani i brojni velikani prošlosti: Ago Mamužić, Oskar Vojnić, Ilija Kujundžić, Pajo Kujundžić, fra Ivan Jesse Kujundžić, Aleksa Kokić, Mijo Mandić, Matija Evetović, Josip Đido Vuković, Albe Vidaković, Tomo Vereš, Tibor Sekelj, Ladislav Bogešić, Ferenc Gál, Marija Vojnić Tošinica i brojni drugi.
Kersko i Senćansko groblje
Kersko groblje je gradsko rimokatoličko groblje u Subotici koje se nalazi u dijelu grada koji nosi ime Ker. Po zapisima postoji od 1786. godine, a u prošlosti se nalazilo istočnije nego danas, te je sezalo do Gundulićeve ulice, a tada se zvalo Groblje na Topolskom putu. Isprva je ovo groblje bilo smješteno u predgrađu Subotice, kraj nekadašnjeg Topolskog puta. Na ovom groblju nalazi se jedna kapelica posvećena sv. Ani, o kojoj će biti zasebno pisano. Ono što je zanimljivo, a stoji u pisanim podacima, jeste da u Kerskom groblju ima više klupa, nego na svim ostalim grobljima zajedno. Neki od velikana onoga vremena koji su pokopani na ovome groblju su: Blaško Rajić, Balint Vujkov, Bela Gabrić, Branko Jegić i drugi.
Među trima najvećim grobljima u Subotici je i Senćansko groblje. Također je zabilježeno na zemljovidu gradskog deometra Gabrijela Vlašića iz 1789. godine. Nekada se prostiralo između Senćanskog puta, Učke, Lošinjske ulice i željezničke pruge, te je kasnije premješteno nekoliko stotina metara južnije na današnju lokaciju. Po premještaju na Bajin hat (Bajinu gredu, tj. uzvisinu) groblje se moglo širiti i nadograđivati sve dok to nije zaustavila obližnja ciglana Mačković koja se širila. Groblje je bilo podijeljeno prema vjeroispovijestima, a i danas ima takve dijelove. Nekada je bilo podijeljeno na gradski dio, vojnički (koji je danas prekopan), a ima i muslimanski dio koji je prije bio pokraj Židovskog groblja. Uz kapelice koje su u privatnom vlasništvu, ovdje je i spomenik Ptica slomljenih krila, koji je podignut u spomen na žrtve patrizanskih vlasti. Među brojnim ljudima tu su pokopani i Ambrozije Šarčević, Pere Tumbas Hajo, Lajoš Jakovetić, Mirko Vujković, Josip Buljovčić i drugi.
Valja spomenuti da u Subotici i okolici ima i Pravoslavno groblje (kod Dudove šume), groblje u Aleksandrovu, zatim u Čantaviru, Žedniku, na Paliću i Tavankutu.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia broj 18. Csúszó Dezső; prof. dr. sc. Czékus Géza, JKP Pogrebno, Wikipedia.
