Kolumne
Epizoda
Od ostavke premijera Miloša Vučevića prošlo je dva mjeseca, a ostavka je u Skupštini Srbije konstatirana tek u srijedu. Tim činom pala je i Vlada Srbije koja sada radi u tehničkom mandatu. I tim činom počeo je teći rok od 30 dana za formiranje nove vlade. Ili nove, opet izvanredne, izbore. Ovisi kako će vlast procijeniti što joj više ide na ruku. Jeste da su izvanredni izbori posljednjih desetak godina postali uobičajeni politički igrokaz, sada je ipak malo drugačije. Ne, nisu poboljšani izborni uvjeti, ne, nije se pojavila neka nova, jaka oporba, karizmatični oporbeni lider, već se dogodio narod.
U tom događanju naroda 15. ožujka samo je jedna epizoda. Oni koji su vjerovali, ili bolje reći naivno se nadali da će jutro poslije sve biti drugačije, da je 15. ožujka neki novi 5. listopada, jutro su dočekali razočarani, jer naizgled sve je ostalo isto. Ipak, nije sve ostalo isto, a u tom je najvažnije to što su studenti usprkos raznim izazovima, taktikama, provokatorima, i poslije 15. ožujka ostali dosljedni i čista obraza.
I nije mogao 15. ožujka biti 5. listopada, jer su se 5. listopada branili glasovi osvojeni na izborima, jer je 5. listopada postojala alternativa za drugačiju Srbiju. I zapravo nije 15. ožujka ni trebao biti novi 5. listopada. Što bi se dobilo? Stara vlast? Nova vlast i nova imena na istim principima vladavine? Još nekoliko izgubljenih godina?
Ne, nije dovoljna samo promjena vlasti, potrebno je mnogo više, dublje, temeljitije, dosljednije.
»Možemo promijeniti sistem, društvo, možemo promijeniti politiku, ali ako ne promijenimo sebe, onda nismo zaslužili ništa bolje. Ako hoćemo bolje, mi moramo biti bolji. A druga stvar, i to je jako važno – najveća borba počinje kada se sve ovo završi, jer najteže je biti konstantan i dosljedan ideji i promjeni za koju se zalažemo sve ovo vrijeme«, poručio je u razgovoru za naš tjednik Vedran Peić iz Subotice, student koji od početka sudjeluje na studentskim blokadama.
Z. V.
