Širom Vojvodine
Kopilovićeva i franjevačka
Sdesne strane od ulaza u Bajsko groblje nalaze se još tri kapelice: Almás Antunovits – sada kapela Kopilović, nekada Vojnić – sada Franjevačka kapela – i Peić kapela. Ovoga puta zadržat ćemo se na prve dvije kapele, za koje možemo reći da su najstarije u Bajskom groblju. Po dostupnim podacima, na karti iz 1883. godine ucrtane su Antunović i Vojnić kapela. Obje su građene po projektu Titusa Mačkovića, i to 1879. godine.
Almás Antunovits – sada kapela Kopilović
Kapela je osmerokutne osnove, građena u »copf« stilu, a u unutrašnjosti kapele nalaze se dvije mramorne ploče s obiteljskim grbom i s najranijim zapisom iz 1877. godine. U narodu se ova kapela još zvala »kapelom zrcala« po zrcalima koja su bila postavljena na mjestu prozorskog okna.
Građevinska dokumentacija za kapelu (zahtjev, dozvola, nacrti...) nije sačuvana u Povijesnom arhivu Subotica. Nekoliko lokalnih povjesničara navodi da je kapela građena 1879. godine, iako bez navođenja točnog izvora, a to pojašnjava i Dezső Csúszó i dodaje kako ove kapelice početkom 1879. još nije bilo, ali je 1883. godine već postojala na spomenutoj karti. Unatoč tome, za godinu gradnje smatra se 1879. Kapelu je dao izgraditi Mátyás Almási Antunovics (1828. – 1912.) za svoga sina Istvána Antunovitsa. Neki podaci govore kako je u ovu grobnicu prvi pokopan unuk graditelja Ferenc Antunovics (1886. – 1894.) koji je preminuo kao dijete, dok drugi navode da je prvi u nju pokopan brat graditelja. U veljači 1908. godine tu je pokopana i supruga Mátyása Antunovicsa Júlia, rođ. Kovacsics.
O kapelici je 1983. godine arhitektica Branka Šadi zapisala:
»Kapela obitelji Antunovits sagrađena je u 19. stoljeću. Podignuta je prema nacrtima Titusa Mačkovića (1851. – 1919.). u modnom stilu tog vremena. Kapela je osmerokutna, pokrivena je (rascijepljenom) kupolom«.
Prema izvješću konzervatora 1983. godine, kapelica je još bila u vlasništvu graditeljeve dalje rodbine i nasljednika. Prije nekoliko godina kupila ju je obitelj Kopilović i danas se ova kapelica tako i zove. Originalne nadgrobne ploče djelomično su pokrivene današnjim pločama. Danas se jedva može pročitati da tamo počivaju József Almási Antunovits i Franjo Almási Antunovits. Unutra je postavljen oltar s natpisom »Uskrsnut ćemo«, a iznad ulaza stoji ploča na kojoj piše KAPELA OBITELJI KOPILOVIĆ.
Iako Csúszó to ne navodi, prof. dr. Géza Czékus u svom istraživanju govori kako je ova kapelica posvećena Presvetom Srcu Marijinom.
Vojnić kapela, sada Franjevačka
Vojnić kapela, sada Franjevačka, nalazi se desetak metara prema istoku od kapele Kopilović, a tridesetak metara od glavne pješačke staze. Prvobitno je građena u neogotskom stilu, a tridesetih godina prošlog stoljeća promijenila je izgled i sada je bez dva centralna tornja i bočnih tornjića. Ožbukana je, lišena neogotske dekoracije, ali su osnovne konture, uključujući i otvore, zadržane. Posvećena je tek nakon sedam godina, 1886. i to u čast Blažene Djevice Marije. Prema istraživanju Csúszóa, u lokalnim novinama u studenome 1892. godine prvi se puta spominje da je netko pokopan u grobnicu kapele. U godinama između svjetskih ratova članovi obitelji dijelom su umrli, a dijelom se iselili iz zemlje, te je kasnije brigu o ovoj kapeli preuzela župa sv. Terezije Avilske. Postoje podaci da su 19. veljače 1960. godine u grobnicu kapele doneseni posmrtni ostaci dvadeset franjevaca, a ploče s po deset imena stoje na sjevernom i južnom zidu.
Kapelica je 1998. godine u cijelosti obnovljena izvana i iznutra, a njeni glatki sivo-plavi zidovi odaju dojam jednostavnosti. Kako stoji u podacima i ulaz, na kom piše RESURGEMUS (Ustajemo opet) ne otkriva razmetljivost. Po nekim podacima, u unutrašnjosti je jedan drveni oltar za kojeg se pretpostavlja da nije dio originalne opreme. Uz ulaz s obje strane stoje mramorne ploče na kojima su uklesana imena pokopanih u ovoj grobnici. Kapela je elektrificirana i koristi se za sprovode franjevaca, ali i ako postoji potreba za taj dio groblja. Predana je franjevcima na korištenje, a u dogovoru sa župom sv. Terezije Avilske o vanjskom izgledu brine župa, a o unutrašnjosti franjevci.
Ž. V.
Korišteni podaci: Povijesni arhiv Subotica, Ex Pannonia, broj 18. Dezső Csúszó; prof. dr. sc. Géza Czékus, mons. Stjepan Beretić, Wikipedia
