Širom Vojvodine
Proljetni mraz poharao voćnjake
Prema prvim procjenama stručnjaka, najviše su stradali nasadi kajsija i trešanja, čiji cvjetovi i pupoljci nisu izdržali niske temperature i na njima je u najboljem slučaju ostao tek mali dio od uobičajenog uroda. Iz svih krajeva stižu izvješća o izmrzavanju voća, a razmjeri gubitaka su alarmantni. U Vojvodini, regiji poznatoj po ravničarskim poljoprivrednim površinama, preliminarne analize pokazuju kako je oštećeno preko 90 % ranih nasada kajsije na otvorenim položajima. Slično je i u zapadnoj Srbiji – primjerice, u okolici Čačka procjenjuje se da je oko 95 % cvjetova kajsije uništeno zbog niskih temperature. Stručnjaci Instituta za voćarstvo iz Čačka navode kako je mraz pogodio voćke u najgorem mogućem trenutku, kajsija je bila u punom cvatu kada su se temperature spustile ispod minus pet stupnjeva, što je rezultiralo gotovo potpunim gubitkom ovogodišnjeg roda. Ni ostale vrste voća nisu pošteđene. Trešnje su također u nekim krajevima procvjetale upravo pred zahlađenje te su pretrpjele velika oštećenja. Stručnjaci i voćari ističu da je višnja, iako cvjeta nešto kasnije od trešnje, već započela bubrenje pupova pa čak i prve cvjetove te ni ona nije ostala neokrznuta mrazom. Štete ipak nisu posvuda jednake. Mikrolokacija voćnjaka odigrala je važnu ulogu u preživljavanju. Primjerice, na padinama Fruške gore voćnjaci su prošli nešto bolje, osobito ondje gdje su uzgajane otpornije sorte.
Zašto je ovaj proljetni mraz bio tako poguban?
Ključ leži u neuobičajenom spoju toplog vremena početkom godine i kasnijeg iznenadnog zahlađenja. Zima 2024./25. bila je iznadprosječno topla, s nekoliko izuzetno blagih tjedana u siječnju i veljači. Takve temperature zavarale su voćke, potaknuvši ih na raniji izlazak iz zimskog mirovanja i brži razvoj pupova. Prema riječima voćara iz Tavankuta Mirka Vizina, koji se voćarstvom bavi skoro 50 godina, toplo vrijeme u siječnju i veljači utjecalo je na ubrzani razvoj cvjetnih pupoljaka, što je posljednjih godina postala uobičajena pojava.
»Tako su ove godine mnoge voćke ušle u fazu cvatnje desetak dana ranije nego što je to uobičajeno u prošlosti. Dakle, kad je mraz udario s vrijednostima i do –11°C, cvjetovi su se zaledili, pocrnili i otpali, ostavljajući za sobom puste grane umjesto zametnutih plodova. Voćke u punoj cvatnji praktično nisu imale šanse protiv tako niskih temperatura. Dodatni problem bio je i trajanje hladnog vala. Hladne noći su se ponovile uzastopno, voćari su se morali boriti s mrazom više jutara zaredom. Svaka sljedeća smrznuta zora povećavala je štetu, jer i oni rijetki cvjetovi koji možda prvog jutra nisu bili zahvaćeni, stradali bi narednog«, rekao je Mirko Vizin.
Paradoksalno, kako kaže, globalno zatopljenje i klimatske promjene povećavaju rizik od ovakvih epizoda mraza u voćarstvu. Navodi kako stručnjaci primjećuju da blage zime i topla rana proljeća postaju sve učestaliji, što dovodi do prijevremenog kretanja vegetacije.
»Voćke se probude i procvjetaju ranije, dok istodobno kalendarski još uvijek postoji velika vjerojatnost jutarnjih mrazeva. Zbog toga se plodored voća sve češće kosi s kasnim zimskim vremenskim nepogodama. Vrijeme se potpuno poremetilo, u veljači imamo proljeće, u ožujku zimu«, komentira iskusni Mirko Vizin.
Voćari su svjesni da se moraju prilagoditi novoj klimatskoj realnosti u kojoj kasni mraz više nije iznimka nego pravilo. Također, pitali smo ga vrijedi li se osigurati kod osiguravajućih kuća, na što je odgovorio kako oni pristaju osigurati nasade tek od sredine travnja, a tada je već kasno. Govori nam kako je ranije držao velike nasade jabuka, ali je sada prešao većinom na kruške koje su mu na 6,5 jutara, a jabuke na površini od jednog lanca. Kako kaže, buduće ulaganje mu je podizanje nasada šljiva na tri hektara. Razlog takvih odluka je cijena jabuka koja ne može pokriti ni osnovna ulaganja, a kamoli ostvarivanje bilo kakvog profita. Zbog toga su voćari u Tavankutu počeli vaditi jabuke, što je dovelo do uništavanja 90 % voćnjaka pod jabukama.
Zaštita od mraza
Suočeni s ovakvim prijetnjama, voćari i agronomi traže načine zaštite nasada od mraza. Postoje različite metode – od suvremenih tehnoloških rješenja koja mogu spasiti rod i na –5°C, do tradicionalnih improvizacija kojima poljoprivrednici pribjegavaju u nedostatku bolje opcije. Jedan od najsuvremenijih u svijetu je orošavanje voćnjaka. Ovaj sustav prska vodu po granama i cvjetovima tijekom mraza, oslanjajući se na fizikalno svojstvo vode da otpušta toplinu pri smrzavanju. Stalnim orošavanjem stvara se ledeni omotač oko cvjetova, dok se voda ledi, oslobađa tzv. latentnu toplinu kristalizacije, održavajući temperaturu tkiva oko 0°C. Tako cvijet zapravo ostaje zaštićen unutar ledene čahure i preživljava mraz. Orošavanje je vrlo učinkovito ako se pravilno izvede, no ima značajne zahtjeve – potrebno je osigurati velike količine vode i imati infrastrukturu pumpi i rasprskivača, što iziskuje visoka novčana ulaganja. Drugi moderni pristup su vjetrenjače i strojevi za miješanje toplog zraka. U zemljama zapadne Europe koriste se tzv. frostbusteri ili tornjevi s velikim propelerima. Princip im je da se topliji zrak iz viših slojeva spušta u voćnjak, veliki ventilatori stvaraju turbulenciju koja razbija slojeve hladnog zraka pri tlu. Sustavi ovog tipa izrazito su učinkoviti, ali su i iznimno skupi za nabavu i potroše mnogo energije tijekom rada. Tamo gdje moderni sustavi nisu dostupni voćari se oslanjaju na klasične metode ublažavanja mraza, iako su one često nedovoljne kod jačih hladnoća. Najčešći postupak je loženje vatre i zadimljavanje voćnjaka. Po rubovima nasada (ili među redovima stabala) pale se gomile organskog materijala poput slame, sijena, drvenog otpada, čiji dim stvara lagani topli sloj zraka i smanjuje hlađenje tla. Cilj je da oko stabala ostane malo topliji i zasićeniji sloj zraka. U hitnim situacijama neki pribjegavaju i kontroverznijim materijalima poput starih automobilskih guma natopljenih gorivom – one dugo tinjaju i stvaraju gust dim koji »obuče« voćnjak. Međutim, takvo paljenje guma izrazito je štetno za okoliš i zabranjeno.
Prognozno-izvještajna služba zaštite bilja Vojvodine
Razgovarali smo i s Tanjom Veselinović iz Prognozno-izvještajne služba zaštite bilja Vojvodine. Oni skupa s Poljoprivrednom stručnom službom Sombor imaju automatske meteorološke stanice na šest lokaliteta na području Zapadnobačkog okruga.
»Možemo reći kako imamo kompletnu sliku kakve su bile temperature u periodu od 18. do 21. ožujka kada su zabilježene temperature do –7°C koje su veoma negativno utjecale na koštičavo voće na našem području. Najugroženije su bile kajsije, trešnje i breskve, dok su šljive bile najmanje ugrožene. Ono što je bilo karakteristično, mraz je kretao vrlo rano, odnosno niske temperature smo registrirali već oko 20 sati navečer. Takve temperature protezale su se sve do 7 sati ujutru, dakle postojao je dug period niskih temperatura. Čak i u onim nasadima koji su koristili neke vrste mjera protiv mraza poput paljenja slame ili granja, efekt tih mjera bio je izrazito slab, skoro neprimjetan. Štete koje smo zabilježili na našem terenu govore o stradanju ranih sorta kajsija kod kojih se šteta kreće između 80 % i 90 %, zatim na trešnjama koje su ovisno od lokaliteta i sortimenta stradale između 30 % i 90 %, rane breskve su oštećene u prosjeku između 30 % i 50 %, dok su kod šljiva neznatna ili nikakva oštećenja. Problem leži u tome što je antifrost sustav izuzetno skup i isplati se uglavnom samo u većim nasadima voćnjaka. Ostali se opredjeljuju za plinske topove, zadimljavaju voćnjake paljenjem slame ili granja. Ono što bismo preporučili sada jest primjena aminokiselina i preparata na bazi bora kako bi biljke što prije i lakše izašle iz stresnih uvjeta«, rekla je Tanja Veselinović.
Ivan Ušumović
