Tema
»Nismo naslijedili zemljište od naših pradjedova, već smo ga pozajmili od naših potomaka«
Ivan Sudarević je poljoprivredni proizvođač iz okolice Subotice koji se odlučio raditi koncept regenerativne poljoprivrede. Trenutačno je i student Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu na master studijama u području fitomedicine. Na put ka regenerativnoj poljoprivredi on i njegov otac krenuli su spontano prije desetak godina kada su zbog nedostatka radne snage i potrebe za povećanjem učinkovitosti počeli koristiti alternativne tehnologije obrade zemljišta koje bi im pomogle u unaprjeđenju proizvodnje. Ivan kaže kako bazična definicija regenerativne poljoprivrede jest poljoprivredna proizvodnja gdje je fokus u obnavljanju i regeneraciji zemljišta zato što je ono osnovni resurs u poljoprivrednoj proizvodnji jer od zemljišta kreće sve.
»U ovoj tehnologiji postoji filozofija koja se vodi time kako zdravo zemljište daje zdrave biljke, zdrave biljke daju zdrave životinje, što u konačnici utječe i na zdravlje čovjeka. Regenerativna poljoprivreda je skup agrotehničkih mjera i tehnologija gdje uz pomoć fotosinteze i prirodnih procesa u zemljištu gledamo kako na što racionalniji način proizvoditi hranu. U ovoj tehnologiji su se kroz godine iskristalizirali neki principi kojima se treba voditi i uz njih se ova tehnologija može primjenjivati bilo gdje u svijetu. Prvi princip je što više smanjiti obradu zemljišta kako bi se na kraju primjenjivala tehnologija bez obrade, takozvani no-till. Drugi princip jest povećanje biodiverziteta, tj. biološke raznolikosti jer u suštini želimo imitirati prirodu, u njoj ne postoji jednoličnost. Cilj nam je imati što duže živi korijen u zemljištu tijekom godine, što u klasičnoj poljoprivredi nije slučaj. Pokrov na zemljištu je u vidu živog ili mrtvog biljnog pokrivača, nigdje u prirodi nemamo golu zemlju. Integriramo i životinje u cijeli sustav, tu mislimo i na divljač, ptice itd. Način na koji smo koncipirali proizvodnju na našem gazdinstvu jest postupno ukidanje obrade i sada primjenjujemo no-till. Trudimo se imati što širi plodored i striktnu plodosmjenu što znači na jednoj parceli svake godine gajimo drugu kulturu. U suštini mijenjamo biljne kulture jer je to jako koristan alat u borbi protiv bolesti, korova i štetnih insekata. Gajimo uljanu repicu i suncokret, kukuruz i strne usjeve poput pšenice i ječma. Između svakog, recimo, glavnog usjeva nastojimo gajiti pokrovni usjev, dakle pratimo koncept održavanja živog korijena u zemljištu. Pokrovni usjevi su osnovni alat u regenerativnoj poljoprivredi. Njima dobivamo to što putem fotosinteze sekvenciramo ugljik čime biljka proizvodi šećere koje upumpava u zemljište. Na taj način ugljik iz atmosfere skladištimo u zemljištu što je win-win situacija jer imamo problem s ugljeničnim plinovima u atmosferi, a imamo nedostatak ugljika u zemljištu zbog manjka organske tvari. Zbog toga se trudimo da takozvana ugljenična pumpa radi cijele godine i kada imamo glavni usjev koji prodajemo, a i kasnije pokrovni usjev«, rekao je Ivan Sudarević.
Proces proizvodnje
U nastavku razgovora Ivan nam otkriva kako izgleda cjelokupni proces proizvodnje usjeva na njihovom gazdinstvu. Kada skinu gajeni usjev, odmah zasijavaju pokrovni usjev. Uvijek koriste kulturne biljne vrste kao što je jari ovas, jari grašak, stočni bob, facelija, slačica i dajkon rotkve.
»One se gaje u smjesi, a pritom su i samoizmrzavajuće, dakle kada nastupi zima one same izmrznu. Poslije toga ulazimo samo sa sijačicom i sijemo naš sljedeći glavni usjev. Pokrovni usjevi imaju funkciju obrade zemljišta svojim korjenovim sustavom i izlučevinama, a oko tog korijena postoji i neka mikrobiološka aktivnost. U proljeće nakon pokrovnog usjeva ulazimo u stanje zemljišta koje je posve pitomo i pogodno za sjetvu bilo koje kulture. Prošle godine uspjeli smo izbaciti sva oruđa koja se koriste za mehaničku obradu zemljišta iz uporabe. Cijeli koncept ovakve obrade zemljišta zasniva se na uporabi sijačice, prskalice i kombajna. Regenerativna poljoprivreda ne mora ujedno biti i organska poljoprivreda. Radimo zaštitu bilja po potrebi kako vremenski uvjeti nalažu. Vremenom bi se trebala kroz ovakav sustav stvoriti otpornost, jer u zdravijem zemljištu biljke su zdravije i postoji manja potreba za intervencijama. U našem slučaju bolesti koje izazivaju fitopatogene gljive su se smanjile. Što se tiče kukaca, teško je reducirati njihov broj jer su nam posjedi usitnjeni, kukci su uglavnom migratorni, a one koji su ispod zemlje uspjeli smo reducirati. Glede herbicida, situacija je identična kao i u klasičnoj proizvodnji, ali se trudimo drugim načinima reducirati uporabu aktivne tvari«, govori nam Ivan Sudarević.
Što se tiče mineralnih gnojiva, kaže kako je situacija kod njih drugačija. Više su se okrenuli organskim gnojivima poput peletiranog pilećeg stajnjaka i drugih organo-mineralnih gnojiva. Glede osnovne gnojidbe potpuno su ukinuli mineralna gnojiva i prebacili na alternativna rješenja, a što se tiče dušičnih gnojiva, njih i dalje koriste ali u manjoj mjeri. Trenutačno eksperimentiraju s tehnologijama uporabe korisnih bakterija koje fiksiraju dušik.
»Što se tiče dušika, u tim pokrovnim usjevima gajimo leguminoze. To su biljne vrste koje ostvaruju simbiozu s bakterijama koje imaju mogućnost fiksiranja dušika iz atmosfere. Imamo 78 % dušika u zraku, totalni je nonsens skupo plaćati dušična gnojiva, a sve nam je dostupno u prirodi. Radili smo i mjerenja, pokrovni usjev koji se zasniva u ljeto i stoji na parceli do proljeća može fiksirati između 70 i 80 kilograma čistog dušika po hektaru, što je pozamašan iznos ukoliko se preračuna u gnojivo. Stajnjak se na našim parcelama koristi posljednjih pedeset godina, dok se nismo bavili ovakvim načinom poljoprivrede, humus smo održavali na istoj razini, a sada na tim parcelama gdje primjenjujemo stajnjak puno brže dolazi do regeneracije zemljišta aktiviranjem mikrobiologije. Trudimo se kompostirati stajnjak, a ne koristiti svježi jer može imati negativnih efekata. Iako ne kompostiramo u cijelosti, već dobivamo bolje rezultate. Cilj nam je dobiti gnojivo s višom vrijednosti od samog stajnjaka i s manjom količinom postignuti isti efekt. Srećom, otac je još davno počeo prakticirati analize zemljišta i sada imamo na nekim parcelama dosta dugu povijest mjerenja kvalitete zemljišta. Kada smo krenuli s ovom tehnologijom, u teoriji se čita kako je moguće podići razinu humusa, a sada nakon pet godina ponovno smo radili analizu i vidimo kako smo uspjeli podići humus za 0,1 % godišnje, što je za mene ohrabrujući podatak. Vidimo pozitivne promjene, živi svijet u zemljištu nam je aktivniji, imamo puno više kišnih glista, struktura zemljišta je poboljšana, kada padaju plavne kiše zemljište mnogo bolje upija jer je poroznije. Samim tim skladištenje vode u zemljištu mnogo je bolje što se pokaže u ljetnim mjesecima kada biljke crpe rezerve vlage u sušnim uvjetima. Treba znati kako nismo naslijedili zemljište od naših pradjedova, već smo ga posudili od naših potomaka, moramo voditi više računa o zemljištu jer je ono zaista osnovni resurs u poljoprivredi«, ističe Ivan Sudarević.
Prinosi
Najveća nedoumica ostalih poljoprivreda vezano za regenerativnu poljoprivredu jesu prinosi. Ivan Sudarević nam kaže kako ne može reći da se prinos povećao, ali nije se ni smanjio u odnosu na period klasične obrade. Uz puno manje troškova dolaze do istih prinosa.
»Mi smo u tom periodu tranzicije bili pet godina, nije uvijek bilo idealno, pravili smo greške, ali vremenom smo naučili kako ih ispraviti. Gazdinstvo smo koje ne teži maksimalizaciji prinosa, više smo orijentirani ka manjim troškovima, a u standardnim prinosima možemo ostvariti i zadovoljavajući profit. Na kraju imamo isti rezultat s manje rada. Ova tehnologija zahtijeva manje konjskih snaga, manje je radnih sati, jedan čovjek može više uraditi, a imamo i manju potrošnju goriva. Po hektaru na godišnjoj razini trošimo od 30 do 38 litara, što je drastična redukcija od nekih 40 % do 60 %. Problem je što edukacija poljoprivrednika kreće od kompanija koje prodaju svoje proizvode, njima nije interes veći profit poljoprivrednika. Zaista trebamo razmišljati kao proizvođači više o onome što nosi budućnost i kako se prilagoditi klimatskim uvjetima dok ne bude kasno«, zaključuje Ivan Sudarević.
Ivan Ušumović
