Širom Vojvodine
Desetljeće i pol u medijima na hrvatskom
Na medijskoj sceni vojvođanskih Hrvata mnogima je poznato ime Siniše Jurića iz Subotice koji se u posljednjih 30 godina svog medijskog rada oprobao u svim vidovima novinarstva – pisanom, radijskom i televizijskom. U informiranju na hrvatskom jeziku aktivan je u posljednjih 15 godina, a trenutno je autor i voditelj radijske emisije na trećem programu Radio Novog Sada.
Od pisanih do elektroničkih medija
Kada je u pitanju angažman u medijima na hrvatskom jeziku, Siniša je prvo jedno kraće vrijeme radio kao povremeni dopisnik našeg tjednika za koji je pisao tekstove o računalima, a surađivao je i sa subotičkom Udrugom hrvatske mladeži Krov, gdje je također slao priče na spomenutu temu. Godine 2008. zapošljava se u Uredništvo na hrvatskom jeziku Radio Subotice gdje je radio do njezine privatizacije.
»Dolaskom u ovo uredništvo promijenila mi se dinamika rada, budući da je u pitanju bila dnevna emisija koja je zahtijevala maksimalni angažman, a nerijetko je to znao biti i cijeli dan kada su bila neka poslijepodnevna ili večernja događanja. Trebalo se mnogo više angažirati, u početku je to bio pritisak, bilo je malo teško ali vremenom sam se navikao. Budući da je redakcija brojčano bila mala, nije postojalo striktno područje koje sam pratio, iako se može reći da mi je težište bilo na političkim temama iz zajednice. Jedno vrijeme imali smo i kvalitetnu i sadržajem bogatu internetsku stranicu koju je pokrenula tadašnja glavna i odgovorna urednica Ljiljana Dulić, pa je i tu bilo dosta posla jer smo sve priloge morali obraditi u smislu pretipkavanja izjava i oblikovanja teksta. Praktično, kao da smo pisali i za novine, a bilo je tu i drugih sadržaja s kojima smo popunjavali naš sajt. Također, za razliku od većine kolega iz redakcija na srpskom odnosno mađarskom jeziku, u Uredništvu na hrvatskom svi smo bili obučeni za montiranje svojih priloga, pa smo tako bili potpuno neovisni od tehničara jer smo znali rukovati i miksetom i sami smo se i snimali. To jeste bio dodatni posao, ali i olakšavajuća okolnost jer nismo ni od koga zavisili i svoje smo priloge pravili kad i kako smo željeli«, navodi Siniša.
U listopadu 2015. Radio Subotica je privatizirana i većina uposlenih ostala je bez posla, no Siniša je znao da želi nastaviti svoj novinarski put.
»Veliki broj novinara tada je završio na ulici i morali smo se za dalje snaći tko je kako znao i umio. Budući da sam želio nastaviti svoj novinarski put, od ožujka 2016. angažirao sam se u hrvatskoj redakciji Radio-televiziji Vojvodine gdje sam, bez stalnog angažmana odnosno po ugovoru, radio sedam godina. Uglavnom, imao sam već nekog televizijskog iskustva, jer sam se prije rada na Radio Subotici bavio televizijom, ali ne izvještavanjem već u nekom kreativnom smislu. Tako da sam kao novinar, za Dnevnik na hrvatskom jeziku i snimao i montirao priloge i pisao tekstove. Na taj način je radio i sada radi kolega Josip Stantić i mi smo tada bili jedini tzv. video-novinari. Televizija je također dnevni medij, ali ovdje se uvijek moglo imati malo zadrške. Mogla se napraviti priča dan-dva pa i sedam dana prije. S druge strane, malo je vremena na raspologanju jer od desetominutnog dnevnika, negdje pola ode na priloge koji se ne tiču hrvatske manjinske zajednice. Znači, nama ostaje svega pet do sedam minuta da se televizijski prikažemo. No, tu su i dvije polusatne emisije na hrvatskom. Sada sam manje angažiran na RTV-u i uskačem samo kad je kolega Stantić na godišnjem ili kad ima više događanja u zajednici. Također, imam potpisan ugovor i s vašim tjednikom i otvoren sam za suradnju«, kaže Siniša Jurić.
Radijska emisija na hrvatskom
Radijsku emisiju na trećem programu Radio Novog Sada svojedobno je pokrenuo glazbenik i kulturni djelatnik, pokojni Petar Pifat iz Petrovaradina da bi je nakon nekog vremena Siniša Jurić preuzeo, odnosno nastavio s njezinim uređivanjem i vođenjem. U pitanju su dvije polusatne emisije koje idu dva puta tjedno – utorkom i subotom, oba dana od 14,15 do 14,45, a mogu se poslušati i putem interneta.
O njezinom sadržaju Siniša kaže:
»Veći dio emisije čiji sam autor, voditelj i montažer, zauzima glazba (koju također ja biram), a u ostalom se emitira prilog s temom iz hrvatske zajednice. Uglavnom su to neki težišni događaji poput aktualnog upisa u hrvatske odjele, potom Dužijance, pa neka događanja u Novom Sadu, Petrovaradinu. On traje najčešće do tri minute, a ako je duži, razdvojim ga na dva do četiri dijela s glazbom između. Ne fokusiram se toliko na događanja, odnosno na informativni dio jer dok to ne bude na radiju svima je poznato budući da je već objavljeno u drugim medijima (TV, društvene mreže). Priloge montiram i sklopim doma pa ih šaljem na Radio NS putem interneta. Volio bih ovu priču što radim proširiti (u okviru RTV-a) i na društvene mreže kako bih s informacijama bio što aktualniji, ali na tu temu još treba razgovarati«.
Siniša Jurić ima iskustvo rada u svim medijima – radio, televizija, novine, no, kako ističe, najviše mu se sviđa televizija.
»Pisanje je važno i u tome je zapravo srž novinarskog zanata, iako me pisani mediji nikad nisu posebno privlačili, a i njihovo vrijeme polako prolazi. Elektronički mediji su sve prisutniji i lakše dostupni, ali ne mogu prenijeti toliko informacija kao pisani. Svi su oni podjednako važni, a zbog aktualnosti bih istaknuo društvene mreže. Osobno, najviše mi se sviđa televizija jer može najkompletnije prikazati cijelu priču – zvukom, slikom i tekstom, a slika je veoma važna jer se nešto jednostavno ne može opisati riječima. Cijela ova priča je zapravo navezana na jezik, u ovom slučaju naš materinski hrvatski i na kulturu. To su dvije stvari veoma bitne za sve nas i mi to zato i radimo. Bogatstvo našeg jezika je ono što mi zapravo čuvamo i što širimo«, ističe na koncu subotički novinar Siniša Jurić.
I. Petrekanić Sič
