Širom Vojvodine
Kapela sv. Ane
Za razliku od Bajskog groblja, gdje postoji 10 kapela, na Kerskom groblju postoji samo jedna kapela i ona je posvećena u čast sv. Ane. O njenoj povijesti i gradnji pisao je župnik župe sv. Roka u Subotici, kojoj teritorijalno pripada ovo groblje, mons. dr. Andrija Anišić.
Dopisi na relaciji Subotica – Kaloča
U Šematizmu Subotičke biskupije iz 1968. godine stoji podatak koji je objavljen na latinskom jeziku, a u prijevodu piše: »Na području župe sv. Roka u groblju je kapela sv. Ane sagrađena 1886. godine«. No, na nadgrobnoj ploči stoji da je Ana Latinović, rođena Antunović preminula 1876. godine i na ovu pogrešku je u svom istraživanju ukazao mons. Anišić. Podaci na Wikipediji također govore kako je kapela podignuta 1886. godine. U Leksikonu podunavskih Hrvata stoji podatak kako u Kerskom groblju postoji samo jedna kapelica, da je posvećena sv. Ani i da je građena 1869. godine, što također nije točan podatak. Jesu li tu bile u pitanju tipkarske pogreške, odnosno zamjena mjesta posljednja dva broja ili nešto drugo, sada je moguće samo nagađati, a potkrijepljene podatke donosi mons. Anišić, koji je istražujući povijest ove kapelice pregledao tridesetak dokumenata iz arhiva Kaločke nadbiskupije. Svi dobiveni dokumenti (posredstvom Ivana Skenderovića) su iz 1867. i 1868. godine. Sva arhivska građa, kako navodi Anišić, donosi dopise tadašnjeg župnika župe sv. Roka u Subotici Petra Hoffmana koje je uputio nadbiskupu u Kalači, a tiču se prije svega osnivanja fondacije Ane Boršodi Latinović, rođene Antunović, potom o gradnji i blagoslovu kapele. Jedan od sudionika u spomenutoj prepisci je i Joannes Válics, upravitelj župe u Borsódu, jer se dio fondacije odnosio i na tu župu, budući da je pokojni suprug Ane Latinović bio iz Borsóda, te je ona tamo živjela. Ona je imala želju nakon muževljeve smrti stvoriti zakladu svetih misa koje bi se služile za pokojnog muža, za druge preminule članove obitelji kao i za nju samu kada bude umrla. Nakon niza prepiski, nadležni u nadbiskupiji odgovorili su da ne mogu prihvatiti njezinu zakladu jer novac koji je namijenila u tu svrhu nije dovoljan. U pismu je Ana izrazila žaljenje što zaklada nije prihvaćena, te se u međuvremenu preselila u Suboticu i obavijestila nadležne u nadbiskupiji da je preinačila svoju želju te da sada želi biti pokopana u Subotici na groblju sv. Roka u grobnici kapelice, čiju gradnju želi financirati. Dio svog imetka ostavila je župi u Borsódu, a financirala je izgradnju i opremanje kapele sv. Ane u Subotici. Naime, u grobnici koja se nalazi ispod ove kapele pokopana je samo jedna osoba – Ana Latinović, rođ. Antunović, te je ona središnja osoba u istraživanju mons. Anišića.
Točna godina gradnje
Nekadašnji župnik spomenute župe Hoffman uputio je 29. studenoga 1867. godine dopis nadbiskupu u Kalači u kojem izražava dugogodišnju želju župljana da se u groblju sagradi mala crkva ili kapela. Također, u ovom pismu ga obavještava kako već postoje oni koji su spremni dati svoj značajan prilog za tu gradnju i zato moli nadbiskupa za dozvolu. Nadbiskup je osobnim dopisom 4. prosinca 1867. zatražio od župnika Hoffmana da mu prije nego odobri gradnju pošalje projekt i plan groblja s naznačenim placem gdje bi se gradila kapela. Župnik je nadbiskupu već 7. prosinca odgovorio na dopis u kojem je poslao traženi nacrt. Izmijenili su još nekoliko dopisa, a dopisom od 8. srpnja 1868. godine župnik je obavijestio nadbiskupa u Kalači da je gradnja kapele dovršena i da je potpuno uređena i opremljena. Također, ovim dopisom zamolio je za ovlast da može blagosloviti kapelu. Tako je, po svim dostupnim podacima, točna godina gradnje kapele 1868., kada je ista i blagoslovljena. Ana Latinović, rođ. Antunović, preminula je 23. prosinca 1876. godine, a obred ukopa vodio je župnik sv. Terezije Avilske Ivan Probojčević. Pokopana je u kripti ispod kapele koju je dala sagraditi. Godine 2023. proslavljeno je 155 godina od izgradnje ove kapelice koja i danas ima prvobitnu namjenu.
Obnova kapele
Prema dostupnim dokumentima kapela je prvi puta obnovljena 1892. godine. U arhivu Kalačke nadbiskupije čuva se dopis župnika župe sv. Roka u Subotici Mátyása Mokossaya iz ove godine kojim on traži dopuštenje za obnovu kapele. Za vrijeme župnikovanja Blaška Rajića nema nikakvog pisanog traga o radovima na kapeli, ali postoje podaci o proslavi proštenja sv. Ane na groblju.
Poslije smrti Rajića (1951.), do oduzimanja kapele od strane državnih, odnosno gradskih vlasti, za koje se ne zna kad je bilo, nalazi se u blagajničkom dnevniku naznake primitka »za zvono na groblju«. Ta stavka se prema pisanim podacima spominje u periodu od 1948. do 1959. godine kada se pronalazi i stavka »od kapele u groblju«. Kako Anišić navodi, nije jasno tko je, ako je kapela bila oduzeta, naplaćivao taksu za zvonjenje, a još manje je jasno odakle uplate za kapelu u groblju. Kapela je vraćena župi 1968. godine.
Sljedeća obnova kapele bila je za vrijeme župnika Marina Šemudvarca, i to manji popravak 1972., a temeljna obnova bila je 1979. godine. Kapela je djelomično obnovljena i 1987. godine, te 1990., gdje je kratko zapisano da je kapela malana, a da su zaštićene i lamperije koje su postavljene u prethodnoj obnovi. Za vrijeme župnika Andrije Anišića prvi radovi u kapelici bili su restauracija slike sv. Ane koju je radila dr. Zuzsanna Korhecz Papp, a u postojećoj arhivi tada je priložila i fotodokumentaciju restauracije. Slika sv. Ane koja se nalazi u kapeli vrlo je stara i djelo je autora slikara Károly Jákobeya. Tijekom lipnja 2000. godine izbetoniran je plato pored kapele, a za vrijeme radova na krovu crkve poduzeti su i radovi na kapelici sv. Ane. Više puta kapelica je malana, a najveći zahvati su rađeni u svibnju i lipnju 2022. godine kada su zidovi očišćeni i omalani. Tom prigodom radnici JKP-a Pogrebno očistili su i kriptu te se danas može ući u nju.
Prva misa u kapelici služena je 1868. godine, kako se može zaključiti iz dostupnih spisa, a tijekom povijesti raspored služenja svetih misa se mijenjao, ali se mise i danas služe za proštenje sv. Ane i na svetkovinu Svih svetih.
Ž. V.
Korišteni podaci: Subotička Danica 2024., mons. dr. Andrija Anišić.
