Širom Vojvodine

»Gubec« je moj drugi dom

Njezino je lice poznato ne samo svim Tavankućanima, već i svim sudionicima i posjetiteljima brojnih manifestacija i događaja koje organizira HKPD Matija Gubec iz Tavankuta, pa tako i turistima koji dugi niz godina posjećuju »misto di sunce grli Bačku«. Ono što je možda mnogima manje poznato jesu njena posvećenost, trud i angažman oko svega što se tiče rada Gupca te njezina ljubav prema svom rodnom selu u kojem joj je, kako sama ističe, baza, i tako želi i da ostane. Ona je Antonija Rudić, zamjenica predsjednice spomenutog tavankutskog Društva.

Svoja među svojima

Otkako je kao osmogodišnjakinja zakoračila u Gubec, i danas je tu – u njemu, uz njega i za njega.

»U drugom razredu osnovne škole brat i sestra odveli su me na folklor u HKPD Matija Gubec i ostala sam tu igrati sve do upisa na Poljoprivredni fakultet u Novom Sadu. Zahvaljujući voditeljici dječje folklorne skupine Sandi Benčik, srednje Danijelu Križanu i dijelom Darku Prćiću, a kasnije Ivici Duliću, tijekom svih ovih godina shvatila sam da tu pripadam, i to ne samo kroz folklor već i kroz bilo koji drugi angažman. To je bio moj neki ispušni ventil, rodila se velika ljubav prema svemu tome i bila sam svoja među svojima jer su tu sva djeca bila iz tavankutske škole, župe i Društva«, ističe Antonija.

Kaže kako je zahvaljujući folkloru obišla cijelu Hrvatsku, pola Mađarske, BiH, a prisjetila se i turneje u Njemačkoj 2015. godine gdje su nastupili s koreografijom Dužijanca, s kojom su i pobijedili.

Njezin ozbiljniji angažman u Društvu, u smislu organiziranja brojnih manifestacija i događaja iza kojih stoji Gubec, započeo je kada je krenula u najstariju folklornu skupinu.

»Ivica Dulić me je skroz uveo u tu priču i uz njega sam vremenom sve naučila. Jednostavno sam svojom inicijativom, angažmanom pokazala koliko sam spremna pomoći, angažirati se oko svega i to su prepoznali ljudi oko mene. Tako sam na Ivicinu inicijativu u prosincu 2017. primljena u Upravni odbor, a od prije dvije godine sam zamjenica tadašnjeg predsjednika Ladislava Suknovića, a sadašnje predsjednice HKPD-a Matija Gubec Mire Tumbas. No, rekla bih da nije važna funkcija, važan je angažman i bitno je da se može računati ne tebe i da ti možeš računati na druge«, kaže Antonija.

Ističe kako su tu i drugi članovi Društva koji se uključuju u organiziranje događaja u Tavankutu te dodaje kako je, nažalost, malo udruga koje se mogu pohvaliti takvim angažmanom i raspoloženjem mladih da pomognu kao što je to slučaj u Gupcu.

»Kada nešto organiziramo, često s Ivicom konstatiramo kako bi bilo dobro da za nekoliko godina, kad možda ne budemo više imali toliko snage ili vremena, bude tu netko tko će nas zamijeniti, a da bi se to dogodilo mora prethodno biti upućen u sve što mi radimo. Tu je milijun detalja koje treba obaviti kad se nešto događa – od poznavanja uzvanika, slanja pozivnica, nošenja stolica, stolova, posluženja, dočeka gostiju, njihovog ispraćaja...«, navodi ona.

Sve je to posebno zahtjevno kada u Tavankut dođu turisti, kao i kad je Seminar bunjevačkog stvaralaštva, koji joj je, kako kaže, najdraži od svih događaja iako oko njega ima najviše posla.

»Tu smo od nedjelje navečer kada su pripreme pa do sljedeće nedjelje ujutro, svaki dan po cijele dane. Najljepši dio mi je dolazak ‘seminaraca’, taj doček, pogotovo kad nam dolaze stari polaznici i dovedu neke nove. Uživam i u radu s njima, jer oni dođu budući da ih to zanima.«

Kada su turisti u pitanju, Antonija je uključena u njihov doček skupa s Ivicom i Brankom Vujić s kojima je obučena u nošnju. Zaduženi su za dobrodošlicu, za upoznavanje s radom Društva, Tavankuta – crkve, etnosalaša Balažević, Galerije, škole...

»Bilo je slučajeva prije korone da kako smo ispratili jednu grupu turista, odmah iza njih je došla druga grupa. Zna biti naporno, ali sve to funkcionira zahvaljujući dobrom timu, dobroj uigranosti i mogu reći da smo kao jedna velika obitelj. Neki turisti nam dolaze šesti-sedmi put i obavezno u svoju turističku turu uvrste Tavankut ako i nije bio planiran. Jako smo praćeni na društvenim mrežama, pogotovo na FB profilima HKPD Matija Gubec i Tavankut – misto di sunce grli Bačku«, kaže Antonija Rudić koja je, uz navedene dvije, zadužena za još četiri FB stranice koje se tiču Društva, odnosno Tavankuta.

Također, uključena je u realizaciju brojnih projekata, a skupa s Ivicom Dulićem uređuju i godišnjak Gupčeva lipa.

Važno je istaknuti da su članovi tavankutskog Gupca prepoznati kao izuzetno dobri domaćini i mnogi koji im dođu u posjet, vraćaju se više puta.

»Da, ljudi vide i osjete našu pozitivnu energiju, dobru organiziranost, oduševljeni su kako ih dočekamo, našom gostoljubivošću, riječju, svime što ovdje dobiju i vide.«

Nošnja, Mladež DSHV-a, studiji...

Ljubav prema običajima i tradicijskoj kulturi Antonija Rudić iskazuje i oblačenjem u narodnu nošnju.

»Osim što u njoj dočekujem goste ili turiste, sudjelovala sam 2022. u Tomislavgradu na izboru najljepše Hrvatice u narodnoj nošnji izvan Republike Hrvatske i za tu mi je prigodu nošnju sašila Cila Štricki. To je za mene bilo prekrasno iskustvo, jer su na jednom mjestu bile Hrvatice iz čitavog svijeta. Hrvatska matica iseljenika jako lijepo to organizira i program je bio jako bogat. Godine 2023. sudjelovala sam u istoj toj (zelenoj) nošnji u izboru za najljepšu prelju na Velikom prelu u Subotici, kada sam izabrana za prvu pratilju. Također, bila sam bandašica u Tavankutu 2019. godine, a sudjelovala sam i u izboru za pratioce bandaša i bandašice za Dužijancu u Subotici 2015. godine. Do prije dvije godine redovito sam bila u nošnji u povorci za gradske dužijance.«

Antonija je i članica Predsjedništva Mladeži Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini od 2019. godine.

»Tu smo također imali lijepih projekata i puno smo ljudi ugostili. Išli smo u Kiseljak, u Slavonski Brod na proslavu Mladeži HDZ-a. Trenutno nisam toliko u tome angažirana, jer jednostavno ne stignem zbog obveza u Gupcu ali i dalje se čujemo i na raspolaganju sam ako nešto treba.«

Apsolventica je Poljoprivrednog fakulteta u Novom Sadu, koji, naravno, planira završiti kada država nastavi normalno funkcionirati. Ne zna još hoće li raditi u struci, ali, kako navodi, stečeno znanje će joj svakako koristiti ako ne drugdje, onda na salašu kod njenih roditelja koji se bave poljoprivredom.

Na koncu, glede svoje budućnosti, Antonija Rudić ističe:

»Najvažnije mi je da ostanem živjeti u Tavankutu, a samim tim to znači da ću biti u Gupcu. Tu mi je baza i želim da tako i ostane«.

I. Petrekanić Sič

Podijeli

Tweet