Tema
Između kredita, dugova i neizvjesnosti
Poljoprivrednici u Srbiji već godinama upozoravaju na brojne probleme s kojima se svakodnevno susreću, od kašnjenja isplata subvencija, nejasnih procedura do nepovoljnih uvjeta za financiranje proizvodnje. Premda je prošle godine nakon velikih prosvjeda potpisan sporazum između predstavnika poljoprivrednika i Ministarstva poljoprivrede koji je trebao riješiti ključne probleme, situacija na terenu pokazuje kako dogovor nije u potpunosti ispoštovan. O tome kakva je trenutačna situacija, zašto isplate subvencija ponovno kasne i što se dogodilo s obećanim mjerama poput subvencioniranih kredita, povrata akcize na gorivo i subvencionirane nabave sjemena, razgovarali smo s članom Udruženja poljoprivrednih proizvođača Subotice Marinkom Kujundžićem. U razgovoru koji slijedi Kujundžić ističe koliko je važno imenovanje stručnih ljudi na čelo Ministarstva poljoprivrede, objašnjava na koje sve načine kašnjenje sredstava ugrožava proizvodnju te upozorava kako će, bez konkretnog rješenja ovih problema, brojna poljoprivredna gospodarstva nastaviti nestajati.
Kašnjenje isplate subvencija
Na pitanje je li bilo komunikacije s Ministarstvom poljoprivrede nakon prošlogodišnjih sastanaka, Marinko nam govori kako ih nije bilo uopće. Potpisan je sporazum, stoga više nisu vidjeli potrebu za razgovorima jer je sve usuglašeno. Kaže kako je pohvalno to što su konačno krenule isplate subvencija, iako je bilo rečeno kako će do početka travnja svima već biti na računima.
»Meni osobno subvencije su isplaćene 7. travnja. Potrebno je odreći se žalbe na portalu eAgrar, nakon toga, osmog dana trebaju leći sredstva. Loše u svemu tome je što ponovno nije ispoštovan sporazum, jer u njemu je pisalo kako će do 1. travnja biti isplaćena sva sredstva, međutim to se nije dogodilo. Mi to nismo bez razloga tražili, nama su prijeko potrebna sredstva koja ulažemo u nov proizvodni ciklus. Budući da sam ja odmah na početku podnio zahtjev za subvencije, među prvima sam vjerojatno i dobio isplatu, a oni koji su podnosili u posljednjem momentu mogu očekivati novac kasnije, možda i na kraju travnja. Još jedna loša stvar je to što su se računi za naftu koju su ljudi uzimali od početka godine tek sada počeli pojavljivati na eAgraru kako bi mogli podnijeti zahtjev za povrat akcize. Nitko nije mogao doći do financija u ovom najkritičnijem momentu. Ljudi su nabavljali umjetno gnojivo, sjeme i gorivo putem kredita kako bi izgurali sjetvu na vrijeme. Jeste novac sada počeo stizati, ali je kasno, ono za što smo se mi borili nije ispunjeno. Ne znamo ni što je pravi razlog zašto kasni isplata subvencija. Ako su recimo oni koji su od 25. veljače uredno podnijeli zahtjeve, zašto njima nije bilo isplaćeno na vrijeme? Čuli smo kako im je problem što ima mnogo novih gospodarstava i verifikacija parcela, a neke verifikacije nisu ni prošle u ovom roku, možda će neki i ostati bez subvencija za te parcele. Bitno je spomenuti kako je stavljen rok od mjesec dana za prijavu subvencija, a ispostavilo se kako je to kratak period. Imamo primjer gdje je poljoprivrednik licitirao za državnu zemlju za ovu godinu, stići će posaditi, ali neće moći podnijeti zahtjev za subvenciju jer je rok istekao prije nego mu je zemlja dodijeljena. Ima dosta ljudi koji nisu upućeni, starija gospodarstva, nisu stigli podnijeti na vrijeme i takvi će ostati ove godine bez poticaja«, govori nam Marinko Kujundžić.
Kaže kako ne vidi razlog zašto taj rok mora trajati samo mjesec dana, te je suština kako opet potpisani sporazum nije ispoštovan. Bilo je problema i oko osiguranja parcela jer je, kako kaže, javni poziv za to izišao tek posljednjeg tjedna prosinca pred Novu godinu. Ljudi su čekali dugo na realizaciju, nisu znali smiju li mijenjati biljnu strukturu na eAgraru ili ne dok ne prođe isplata osiguranja i samim tim su kasnili s prijavom za subvencije. Ističe kako je potrebno raspisati javni poziv za osiguranje ranije kako ne bi bilo zastoja s unosom novih parcela i mijenjanja biljnih struktura.
Ključni problemi
U daljnjem razgovoru dotakli smo se i drugih problema s kojima se susreću poljoprivrednici, među njima su i subvencionirani krediti. Kako kaže Kujundžić, na sastancima s Ministarstvom bilo je obećano kako će biti dostupni poljoprivrednicima odmah od početka godine, međutim ni danas ovi krediti nisu aktivni. Zato su ljudi primorani uzimati keš kredite koji su izuzetno nepovoljni ili druga opcija im je zaduživanje kod poljoprivrednih kuća gdje mogu uzeti robu unaprijed, ali su obavezni vratiti dug u robi čim skinu rod s njive kada je cijena po kilogramu najniža. Naravno, i u ovoj drugoj opciji obračunava se kamata na iznos robe koja je dana početkom godine. Na taj način, ističe naš sugovornik, poljoprivrednici nisu u mogućnosti čekati povoljnije tržišne uvjete i prodati robu kasnije kada bude skuplja nekoliko dinara, što čini veliku razliku u profitu.
»Što se tiče subvencionirane nabave sjemenske robe, još se ništa ne zna. To stoji, niti je napravljen pravilnik, niti itko spominje. Ako bi se teoretski to realiziralo, poljoprivrednik je dužan sačuvati fiskalni račun na kojem će stajati broj poljoprivrednog gospodarstva ili PIB ukoliko su u PDV-u. Kada bi izišao javni poziv, trebalo bi uslikati i priložiti na eAgrar kao što se to radilo prilikom verifikacije parcela. Pričali su i o nekoj mogućnosti gdje će se ti računi sami pojavljivati automatski na portalu poput računa za naftu, ali svakako još ništa od svega toga. Bilo je razgovora i o burzi koja nam je ključna što se tiče ugovaranja cijene unaprijed kojom bismo imali sigurnost u proizvodnji. Recimo, preda se roba i dobijaju se hartije od vrijednosti kojima se može obavljati terminska prodaja. Na taj način imaš garant za uzimanje repromaterijala jer je roba na lageru koju ćeš prodati kada tebi bude odgovaralo, a ne da si prinuđen prodati je čim ju skineš s njive. To je priča od početka naših protesta, od 2022. godine, ali i dalje se ništa konkretno nije dogodilo po tom pitanju. Zato nam je burza toliko važna jer se prilikom prodaje na razlici u cijeni mnogo gubi. Uzmimo kao primjer žito, ono je u žetvi bilo 20 dinara, a sada je cijena bila 25 dinara po kilogramu. Računajte samo po hektaru, u toj razlici možete dobiti više novca nego što je iznos cijelog poticaja. Ako rodi oko osam tona žita po hektaru, neka je cijena žita samo za jedan dinar veća, to vam je 8.000 dinara više, a iznos subvencije je 18.000 dinara po hektaru što je skoro polovina od tog iznosa. Ljudi su prezaduženi, imali smo tri katastrofalne godine gdje su se mnoga gospodarstva ugasila jer za njih nije bilo oporavka. Rasprodali su djedovinu kako bi izašli iz dugova, a nekima čak ni to nije bilo dovoljno. Ima nas koji preživljavamo, ali uglavnom je to mješavina sreće u pogađanju kulture koja će dobro roditi i zaduživanja, gdje se na kraju nadaš kako ćeš godinu završiti makar na nuli. Krećem od sebe, posljednje tri godine imam kulture s kojima sam tri godine u minusu, i to bez amortizacije, bez mog rada, bez plaćanja PIO i zdravstva, samo onog što sam uložio u njivu. Na parcelama koje su moje sam možda na nekoj nuli, ali tamo gdje sam u zakupu sam u minusu«, naglašava Marinko Kujundžić.
Očekivanja od novog Ministarstva
Upitan o očekivanjima nove Vlade naš sugovornik kaže kako je najvažnije imenovanje na čelo Ministarstva poljoprivrede neke stručne osobe, jer posljednji ministar, iako je bio stručan u svojoj profesiji, nije razumio ono što su oni tražili.
»Ako netko stavi pečat i potpis kao ministar, a ne ispoštuje potpisano, čemu onda svi razgovori i sporazumi? Više su pomoćnici i suradnici ministra doprinosili od njega samoga što ne bi trebao biti slučaj. Ministar treba biti vodeća persona, onaj koji se razumije u materiju kako bi prepoznao sve neke slabe točke u kojima leže problemi i radio na rješenju same situacije«, zaključuje Marinko Kujundžić.
Ivan Ušumović
