Arhiv tekstova
Sonćanske uncutarije
n Dida Andraš je bio strastveni pecaroš koji nikad nije »imo sriće«. Volio je popit, a volio je i mlađe društvo. Jednom zgodom pita ga mladi susjed:
»Bać Andraš, kako znadeš jel triba krenit na Dunav, jel na Dunav – Tisu?
Bać Andraš će na to: »Pa, ovako. Kad se ujutro probudim, ako mi je baba Jula sa desne strane, krenem na Dunav, a ako je na livo, onda na Dunav – Tisu.
Susjed će na to: » A što ako je baba na po kreveta?
»E, dite, dok je baba bila na po kreveta, bać Andraš nije ni išo pecat!
n Jednom zgodom je majstor Sosa, kovač, s dva šegrta montirao đeram na bunaru kod župnika Marka. Mučili se, mučili, no nikako da majstor nacilja šipkom rupu, jer je đeram zbog težine stalno »padao«. U neko doba, jedan od šegrta predloži da pod zadnji, teži dio đerma, podmetnu paorska kola, pa polako, »na kotač«, da poguraju dok se rupa i šipka ne poklope. Iako se majstor, jako ljut zbog dotadašnjeg neuspješnog truda, izvikao na šegrta zbog filozofiranja, poslije nekoliko neuspjelih pokušaja ipak je prihvatio ovaj prijedlog. Uspjeli su od prve, a župnik Marko je prokomentirao:
»Majstore, ne vrijedi uvijek raditi volovskom snagom, kadgod valja i glavom!«.
n Paja Bugra je svojedobno bio prava napast za sonćanske kelnere. Nije bilo bircuza u kojem nije ponešto zadužio, a uvijek je bio žedan. Jednom zgodom je došao kod Steve u bircuz i naručio pivo.
Steva će: »Pa, dobro Pajo, znaš da si već dužan devet piva, pa kako imaš obraza iskat još jedno?
A Paja će na to: »Stevo, brate, zato sam i došo. Žao mi je da se mučiš i pamtiš broj koji nije okrugal, lakšer će ti bit ubardat deset!«
n Stari vatrogasci, kumovi Ada Štriker i Savica Šuster, nisu bili imuni od zavirivanja u balon. Poslije jedne akcije kontroliranja dimnjaka, dobro podnapiti, svratili su kod Ade na još jednu. Kako su ih noge slabo držale, kum Ada je otpratio kuma Savicu doma, pa su još i tamo dolili. Kad više nisu imali što popiti, sjeti se kum Ada da je an tavanu skrio jedan balon od žene, pa su se tako ponovno »otpratili«. Kako kuma nije bila kod kuće, popeli su se na tavan, a za svaki slučaj povukli su za sobom merdevine. U neko doba noćo, kad su ispraznili i balon s tavana, sjetio se kum Savica da bi trebalo već i doma. Zakoračio umjesto na merdevine u prazno i tresnuo dolje. Kum Ada za njim i tresne i on. Onako pijani, čim su ustali, konstatirali su da nemaju nikakvih ozljeda i tek tada utvrdili da su merdevine još uvijek podignute na tavan. Kum Ada je mudro zaključio: »E, moj kume, sva srića što smo vatrogasci, pa znademo spast, inače bi sad bili pokojni!«
