Arhiv tekstova
12.03.2010
Finale
Imenica finale (množina finali) dolazi od latinske riječi finis = granica, muškoga je roda, iako ju vrlo često, potpuno nepravilno, rabe i u srednjem rodu. Trebamo reći ovaj finale, a ne ovo finale, primjerice: wimbledonski finale ili ženski finale.
Riječ ima nekoliko značenja: 1. u glazbi označava posljednji stavak višestavčanih instrumentalnih kompozicija (simfonije, sonate i sl.), u klasičnoj operi finale je završna scena pojedinačnoga čina; 2. općenito znači vrhunac nekog događaja, rasplet, konac, kraj, svšetak; 3. u sportu, finale je utakmica dviju protivničkih momčadi koja odlučuje konačnog pobjednika natjecanja.
Često se tuđica finale nastoji zamijeniti domaćom riječi završnica, no svaki finale nije završnica, niti je svaka završnica finale. Završnica znači kraj, završetak čega ili u čemu. Postoji u šahu ili u glazbi, i to je rezervirani termin. Ako kažemo: Igra se završnica turnira, podrazumijeva se da je riječ o polufinalu i finalu, o nekoliko susreta – a ne o jednoj utakmici, što finale zapravo znači.
