Arhiv tekstova
Živi hrvatski duh
Nitko još nije službeno i temeljito »popisivao« Hrvate u Srijemu nakon 1995. godine i posljednjeg vala iseljavanja s tog prostora. Vjerujem da će to biti uskoro učinjeno putem nekog od radnih tijela HNV-a, pa ćemo se moći prema tim rezultatima nadalje ravnati, no, ovaj puta koristim vlastito iskustvo, kao i podatke koji se mogu dobiti u pojedinim župama.
Intelektualna elita živi u gradskim sredinama. Najviše, dakako, u Beogradu, ali onda i u Novom Sadu i Srijemskoj Mitrovici. Potencijal u gradovima je veliki, naime, radi se o sveučilišnim profesorima, liječnicima, novinarima, umjetnicima, kao i o jednom broju ljudi iz svijeta gospodarstva i privatnog poduzetništva. U seoskim sredinama se, u pravilu, većina Hrvata bavi poljodjelstvom, uz također jedan broj privatnih poduzetnika iz drugih područja gospodarstva. Moja je procjena da ima oko 50 tisuća Hrvata zainteresira-nih za svoju opstojnost i njegovanje vlastite kulture, a sve u cilju očuvanja identiteta. Naravno, svaka sredina ima svoje autentične potrebe, ali gledajući ovo područje kao cjelinu, potencijal postoji i vrlo je velik.
OSEBUJNOST POJEDINIH SREDINA: Već iz popisa kulturnih udruga vidi se očiti nesrazmjer između mjesta s »viškom« intelektualaca i mjesta s bogatom tradicijom. Primjerice, u Beogradu odavna nema niti jedne hrvatske udruge, a pedesetak kilometara na sjever, u Slankamenu, postoji hrvatsko društvo koje djeluje u kontinuitetu već 102 godine. I ostale udruge su također u seoskim sredinama, izuzimajući Mitrovicu. Međutim, mnogi Hrvati iz gradova su aktivno sudjelovali u radu »seoskih« udruga iz više razloga. Navest ću samo dva: jedan broj intelektualaca, ili uopće ljudi koji žive u gradovima, podrijetlom su iz srijemskih sela, te su vezani za njih zavičajnim vezama. I drugo, nije toliko upadljivo angažirati se u nekom hrvatskom društvu u »provinciji«, jer te tamo ne može vidjeti šef ili kolega s posla.
U selima je hrvatski duh uvijek bio živ i razvijao se koliko su prilike dopuštale, i nikada se nije potpuno zatomio. Naravno, do 1991. godine bilo je nekoliko mjesta s hrvatskom većinom (Slankamen, Hrtkovci, Kukujevci,…), pa nije čudo što su se upravo u tim mjestima najviše sačuvali običaji, nošnje i živa hrvatska riječ. Na žalost, od svih većinskih hrvatskih mjesta, danas još jedino Slankamen slovi za organizirano hrvatsko mjesto, premda ni u njemu Hrvati nisu više većinska nacionalna zajednica. Riječju, grad mora učiti od sela što je to hrvatski duh, a selo mora koristiti grad kao intelektualnu bazu za daljnje napredovanje.
POVEZANOST S CRKVOM: Kad god su nastupala loša vremena za Hrvate, jedino utočište bila je Crkva. Zbog toga su pojedini svećenici trpjeli progone, jer je bilo očito da Crkva nije skrbila samo o vjerskim potrebama svojih župljana, nego i o kulturnim, obrazovnim, socijalnim, pa i političkim. O tome da je sačuvala nacionalni identitet svog naroda ne treba ni govoriti. Zato je Crkva neodvojivi dio hrvatskog duha u Srijemu, pogotovu zato što je Srijem dio Đakovačko-srijemske biskupije, čije je sjedište u Đakovu, dakle u matičnoj nam domovini. Imajući to u vidu, jasno je da postoji već vrlo organizirana zajednica vjernika, ali i ne samo vjernika, koja preko Crkve zadovoljava i jedan dio svojih kulturnih potreba.
