Arhiv tekstova

Vajska je naselje u općini Bač u neposrednoj blizini granice s Hrvatskom. Prema popisu iz 2002. u ovom višenacionalnom selu živi 3169 stanovnika. Osim većinskog srpskog stanovništva u selu živi znatan broj pripadnika manjinskih nacionalnih zajednica – Rumunja, Hrvata, Mađara i drugih.

Vajska je tipično vojvođansko naselje, izduženog oblika u pravcu sjeveroistok-jugozapad. Ulice se sijeku pod pravim kutom, a polaze od lijepog parka u središtu sela. Danas je u selu sve manje obrtnika, a postoji više prodavaonica, zdravstvena ambulanta s ljekarnom, poljoprivredne ljekarne, a u središtu sela smještena je lijepa i velika škola koju pohađa više od 350 učenika.

U mjestu danas djeluju razne udruge: Lovačko društvo »Fazan«, Udruga ribolovaca, Udruga žena »Suncokret«, NK »Labudnjača«... Poslije 2000. godine, nakon višegodišnjeg zastoja, u Vajskoj je osnovano i više kulturno-umjetničkih društava: mađarsko, rumunjsko, a od 2002. u Vajskoj djeluje i HKUPD »Dukat« Vajska-Bođani. Za kulturne programe na raspolaganju su im Vatrogasni i Lovački dom.

 

Motel »Provala« još uvijek izvan svoje pune funkcije

 

Vodstvo nekad vrlo perspektivnog poljoprivrednog dobra »Labudnjača« sagradilo je lijep motel »Provala« na divnom istoimenom jezeru u neposrednoj blizini Vajske. Taj je motel trebao postati središtem kulturnog, zabavnog i turističkog života ne samo Vajske, nego i okolice. Nažalost, i on dijeli sudbinu ovoga kriznog vremena, pa se njegovi potencijali još uvijek ne koriste u potpunosti.

Pretpostavlja se kako je naselje dobilo ime po rječici Vajš, koja je ucrtana na zemljopisnoj karti Vajske 1768. godine. Iz toga je vremena postojao i prvi vajštanski pečat, koji do danas nije sačuvan. Na pečatu je bio vajštanski grb, kojeg su činile dvije ukrštene grane palme, između njih jedan raonik, iznad raonika klas žita, a iznad klasa je pisalo – VAJSKA 1742.

Na području današnje Vajske nalazilo se prilično veliko naselje Kelta, što potvrđuje veliko nalazište keltskog groblja. Kelte su zamijenili Jazigi, a u I. stoljeću p.n.e. na ovo područje dolaze Rimljani. U III. stoljeću preko ovoga područja prelaze Huni, a za vrijeme velike seobe naroda (375.) ovuda su prolazili i drugi narodi: Germani, Slaveni, Avari. U vajštanskom polju pronađen je grob iz Arpadovog vremena. Slavenska plemena koja su živjela na ovom području zauzeli su Mađari u IX. a u XIII. stoljeću ovim krajevima prolaze Tatari.

U popisima 1338.-1342. godine u bačkom dekanatu spominje se mjesto Vajska i to je bilo, vjerojatno, prvobitno pisanje o ovom selu.

Zanimljivi su nazivi pojedinih krajeva, ulica i njiva u Vajskoj, vezanih uz neku ličnost ili događaj: Šokački kraj, Mađarski sokak, Švapski sokak, Marinci, Trnovac, Guvna, Telep, Alpar, Crveni križ... 

Što se tiče vjerskih prilika, od 1716. godine Vajskom upravljaju franjevci iz Bača, a 1788. godine, spominje se otac Mihaljević kao župnik u Vajskoj. Te su se godine počele voditi i crkvene matice.

Godine 1840. blagoslovljen je temeljni kamen današnje crkve sv. Jurja, a dvije godine kasnije blagoslovljena je čitava crkva, koja postaje samostalnom župom.

 

Franjevci pokretači škole

 

Prva vajštanska škola nalazila se u zgradi staroga župnog dvora, a pokretači škole su bili franjevci iz Bača. Osim školstva, narod se na razne načine prosvjećivao time što su mnogi bili članovima pojedinih društava, koja su veliku pozornost posvećivala prosvjeti. Postojala je »Gospodska kasina«, »Zemljoradnička kasina« i druga društva s prosvjetnim karakterom.

U susjednim Bođanima smješten je istoimeni pravoslavni manastir, koga je, prema starim zapisima, u XV. stoljeću sagradio trgovac Bogdan u znak zahvalnosti za iscjeljenje bolesnih očiju na obližnjem izvoru. Veliki konak i crkva ovog manastira sagrađeni su u baroknom stilu, a životopis je oslikao poznati zoograf toga doba Kristofor Žefarović. Danas je u konaku uređen muzej s bogatom zbirkom gravura, uljanih slika, crkvenih posuda i starom tiskarskom presom i drugim predmetima.

Zvonimir Pelajić