Arhiv tekstova
Demokracija za sve
Proteklog je tjedna, od ponedjeljka do petka, Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji, ured u Novom Sadu, organizirao »Školu za demokraciju«, koju je pohađalo 37 đaka, srednjoškolaca i studenata, ponajviše.
Škola za demokraciju je dio trogodišnjeg projekta »Jačanje demokracije i efikasne uprave u multietničkim sredinama«, koji se nalazi u drugoj godini realiziranja, a održava se, osim u Novom Sadu, još i u Beogradu, Novom Pazaru i Kragujevcu. U okviru ovoga projekta organiziraju se tri škole po pet dana, svakodnevno tijekom tjedna, pod nazivom »Škole za demokraciju« i dva seminara koji traju tri dana, a pod nazivom »Živjeti u multietničkim sredinama«.
ŽELJA ZA ZNANJEM: Osnovni cilj i svrha jest da se, na prvom mjestu s mladima, razgovara o ljudskim pravima, multikulturalizmu, demokraciji, kulturalnoj komunikaciji, ekumenizmu, suočavanju s prošlošću, da im se približi priča o demokraciji u najširem smislu te riječi, s ciljem da ojačaju demokratske kapacitete, jer su polaznici srednjoškolci, studenti, mladež političkih stranaka i nevladinih udruga, a oni su osnova svake države, rekla je Snežana Kresoja, koordinatorica projekta Helsinškog odbora za ljudska prava i objasnila kako polaznici Škole i Seminara dobivaju mogućnost, u širokom spektru tema, koje najšire možemo svesti pod pojam demokracije, razgovarati s predstavnicima javnog života, političarima, predstavnicima nevladinog sektora i drugih udruga, te umjetnicima i ostalima i otvara im se mogućnost putem dijaloga naučiti artikulirati i braniti svoje stavove, ulaziti u kvalitetan dijalog, zaključila je Kresoja.
I pokraj toga što je vrijeme bilo promjenjivo, ili je pljuštala kiša, ili je sunce grijalo i peklo kao u rerni, svakodnevno je u školi bilo oko 37 polaznika. Želja za znanjem bila je veća od prirodnih nepogoda.
POZITIVNA OCJENA ŠKOLE: »Svidjela mi se škola, jer sam čula različita mišljenja, saznala nešto novo i mogla sam slobodno reći svoje mišljenje. Dopali su mi se i predavači, a i upoznala sam dobro društvo«, rekla je Dragana, srednjoškolka, polaznica Škole za demokraciju. Ona nije usamljena u mišljenju. Većina polaznika upravo su podijelili njen stav, a tako su se pokazali i tijekom škole. Najviše pozitivnih ocjena dobili su Marko Vidojković, književnik i glazbenik iz Beograda i Borka Pavićević iz Centra za kulturnu dekontaminaciju, koji su govorili o temama »Nova umjetnost u nekadašnjoj Prijestolnici Zla« i »Umjetnost tranzicije i moderna u Srbiji«. Po riječima Marka Vidojkovića, Srbija se zaustavila u dvije točke u vremenu. Jedna je neposredno poslije Drugoga svjetskog rata, a druga točka je kraj 80-tih i početak 90-tih godina, iako se Srbija danas nalazi u 21. stoljeću.
»Za posljednjih pet godina nismo uspjeli vidjeti ni tko smo, ni što smo, ni gdje smo«, kazao je Vidojković i objasnio kako još uvijek nismo raskrstili s politikom i ideologijom koje su živjele za vrijeme Miloševića. S obzirom da je govorio o temi »Nova umjetnost u nekadašnjoj Prijestolnici Zla«, a da je pri tom i sam književnik, mišljenja je kako je književnost u Srbiji u veoma lošem stanju, jer se godišnje u Srbiji tiska oko 400 knjiga, a samo desetak posto tiska je vrijedno, smatra Vidojković. Hiperprodukciju knjiga obrazložio je kao posljedicu toga što svatko može napisati i izdati danas knjigu u Srbiji, a da pri tom rijetko tko prati suvremene trendove na svjetskoj književnoj sceni, a to su realizam i hiper-realizam. »Živimo u 21 vijeku pa književnost treba biti u skladu s tim vremenom«, kazao je Marko Vidojković.
Uvodničarka Borka Pavićević, pokraj niza stavova i vlastitog mišljenja o temi »Umjetnost tranzicije i moderna u Srbiji«, istaknula je kao jedan od naših najvećih problema to, što veliki broj ljudi ne zna artikulirati sebe i svoje ideje.
»Problem je u tome što je naša sredina zatvorena, pa ljudi ne umiju izraziti vlastito mišljenje već samo kopiraju«, kazala je Borka Pavićević. Važan čimbenik našeg okoliša je i to što smo podijeljeni u dvije skupine ljudi: one koji su arogantni i one koji su inferiorni, a što se posebice razbuktalo nakon bombardiranja 1999. godine, a pri tomu je ogromna razlika između stvarnog života i onoga o kojem čitamo i koji gledamo na TV-u«, smatra Borka Pavićević.
PRIHVAĆANJE DRUGAČIJEG OD NAS: Pokraj njih dvoje, prvoga dana govorili su još i Pavel Domonji, iz Helsinškog odbora za ljudska prava u Srbiji, o demokraciji i ljudskim pravima i Vladimir Vereš o temi »Mjesto SiCG u suvremenim odnosima u Europi«.
U utorak, 24. maja, trebao je govoriti Žarko Korać, ali je neposredno pred početak Škole otkazao, pa ga je zamijenio novinar Dinko Gruhonjić, šef dopisništva BETE i predsjednik Nezavisnog društva novinara. Polaznicima je prezentiran film »Vivisect« snimljen povodom izložbe fotografija Rona Haviva »Krv i med«, održane u jesen 2002. godine, koja je u Novom Sadu protekla uz ozbiljne verbalne incidente ekstremnih desničarskih snaga. Kontroverzna izložba pobudila je emocije polaznika koji su suprotstavljanjem svojih stavova pokušavali obraniti svoje gledište. Polemiku među polaznicima, a ponukan filmom, izazvao je mladić, član Srpske radikalne stranke, koji je također pohađao školu demokracije, i ponašao se sve vrijeme kao pozitivno nestabilni element u atmosferi u kojoj je generalno vladalo jedno opće mišljenje. Svojom nazočnošću i različitim stavovima pokazao je na licu mjesta kako se demokracija realizira u praksi, da bi na koncu Škole od ostalih polaznika zadobio snažan aplauz, kao znak podrške i prihvaćanja različitosti. Istoga dana, polaznici su imali priliku čuti i vidjeti Jamesa Lyona koji je govorio o temi »Srbija: suočavanje s realnošću«. Zanimljiva priča, koja je držala pažnju mladih, govorila je o tome gdje se Srbija danas nalazi s obzirom da smo godinama živjeli u socijalizmu u kojemu su nas uvjeravali kako smo epicentar svijeta i kako još uvijek ta slika opstaje u nas. Pokraj toga James Lyon je ukazao da populacija Srbije vidi sebe kao žrtvu, da je cijeli svijet protiv nas i da je ta slika, nastala još u vrijeme Lazara Hrebljanovića, još uvijek prisutna.
Još dvije »slike« Srbije danas pokazao je uvodničar a to je da svi Srbi moraju živjeti unutar granica države kao i da svi moraju biti pravoslavne vjeroispovijesti, što je Lyon naznačio kao velike probleme koji se čim prije moraju riješiti ukoliko se misli suočiti s tranzicijskim promjenama, ekonomskim, s jedne strane, a s druge onim koje se tiču promjena iz kriminalizirane u pravnu državu i tranzicija iz rata u mir.
Veliko interesiranje izazvala je tema o Haškom sudu, koja još uvijek stoji »kao kost u grlu« u našim političarima na putu prema Europi, o kojoj je govorio Srđa Popović, odvjetnik iz Beograda, i koji je svojevremeno branio Andriju Artukovića, te Todor Kuljić, profesor sociologije s Beogradskog sveučilišta, koji je jednostavnim jezikom objasnio pojmove fašizma, antifašizma i antiantifašizma i slikovitim primjerima, kojih ovih dana dosta ima u suvremenoj Srbiji, upotpunio teoriju. Ne manje interesiranje učenika privukli su i Alpar Lošonc iz Centra za multikulturalnost u Novom Sadu i Dušan Mijić, poduzetnik, koji su govorili o tranziciji u Srbiji, prvi s teorijskog aspekta, a drugi uvodničar s aspekta prakse.
NAGRADE ZA NAJBOLJE: »Na kraju škole i seminara polaznicima se omogućava da napišu esej na neku od tema koje su bile obrađivane, što je treća dimenzija djelovanja projekta, pa se čitava priča o promišljanju na određene teme zaokružuje«, rekla je Snežana Kresoja, a ukoliko esej uđe u uži izbor od 20 radova, biva nagrađen novčanom nagradom, a rad se publicira u knjizi eseja, na materinjem i engleskom jeziku. Brojčano gledano tijekom prošle godine kroz Školu je prošlo 160 ljudi, a ove, za prvih šest mjeseci, 60-tak.
»Iz Projekta je proizišla Omladinska grupa Helsinškog odbora za ljudska prava, koja broji 20-25 aktivnih mladih ljudi. Pruža im se mogućnost da sami prave prijedloge projekata i da pod firmom Helsinškog odbora pronađemo sredstva za njih. Važno je da prolaze kroz proces samoedukacije, od procesa kreiranja ideje, pravljenja projekta, do natjecanja. Do sada su imali 7 prijedloga projekata, a tri su se realizirala. Prvi je analiza govora mržnje u dvije TV emisije koje prate, drugi je, suradnja s pokrajinskim ombudsmanom za zaštitu ljudskih prava na projektu pod nazivom »Pravo na prava«, i tom prilikom smo obišli 12 škola u Vojvodini i realizira se projekt analiza sadržaja u tiskanim medijima dnevnih novina, »Glede odnosa Srbije prema Haškom sudu« i trenutačno se nalazimo u fazi prikupljanja materijala za analizu sadržaja u 4 beogradska tjednika, »NIN«, »Vreme«, »Evropa« i »Családi kőr«, pod nazivom »Što tjednici pišu o Vojvodini«, pa ćemo vidjeti kako se vojvođanski specifikum predstavlja srbijanskoj javnosti, završila je Kresoja.
Na kraju škole Marko Vidojković, autor knjige »Kandže«, književnik i glazbenik iz Beograda, svim je polaznicima uručio diplome.
Dragana Popov
