Arhiv tekstova
Nedostajuća peta kultura na vidiku
Hoće li pivarski ječam biti ona nedostajuća peta kultura na poljima Bačke i Srijema, ili će to mjesto zauzeti uljana repica ili pak neka treća kultura? Odgovor na ovo pitanje pokušali su na Danima polja pivarskog ječma u Novoj Gradiški, u Hrvatskoj, dobiti stručnjaci agronomi Petar Kuntić i Mirko Ostrogonac, ujedno i resorni dužnosnici Općine Subotica.
Dani polja pivarskog ječma u Novoj Gradiški održani su ovoga tjedna, u organizaciji poznate tvrtke »Slavonija slad«, koju je prije nekoliko godina kupila belgijska kompanija »Bortmald«. Na pokusnom polju, kao i na prezentaciji najnovijih dostignuća u oblasti proizvodnje pivarskog ječma okupilo se oko 150 stručnjaka i proizvođača iz regije.
»Na ovom pokusnom polju u Novoj Gradiški prikazane su nam sve vodeće europske sorte pivarskog ječma za proizvodnju slada. Mislim da bi ‘Slavonija slad’ i kompanija ‘Bortmald’ imali mjesta i na našem tržištu, jer mi još uvijek tragamo za petom kulturom na našim poljima u Bačkoj, tj. u Vojvodini. Hoće li to biti uljana repica ili pivarski ječam, ovisi o uvjetima, ali mislim da je velika šansa da to bude upravo proizvodnja pivarskog ječma, pogotovu zbog našeg višegodišnjeg poznanstva s čelnicima ‘Slavonija slada’, kaže Petar Kuntić, zamjenik gradonačelnika Subotice i u Općinskom vijeću zadužen za agrar.
Među prisutnima bio je i Drago Ćorić, predsjednik Hrvatskog agronomskog društva i direktor udruge »Hrvatsko sjeme«, nekadašnji zamjenik ministra poljoprivrede Republike Hrvatske.
»Uvijek smo surađivali s kolegama iz Vojvodine, sve sorte koje su bile registrirane u Hrvatskoj bile su priznate i u Srbiji, kao što su i sorte registrirane u Novom Sadu bile prisutne u Hrvatskoj. Prije ili kasnije mi ćemo morati početi ozbiljno surađivati, jer s jedne strane u Vojvodini postoje dobre sorte i hibridi, upravo kao što one postoje i u Hrvatskoj. Nelogično je da zbog onoga što se dogodilo devedesetih, pojedine sorte budu praktički izbrisane s ove ili one strane Dunava. Mislim da je to glupo, jer se to prije ili poslije mora nekako organizirati. Zna se da je Hrvatska nešto jača od Srbije sa sortama soje i uljane repice, a s druge strane Srbija ima fantastičan suncokret i glupost je sada uvoziti suncokret iz Amerike, ako imamo bolji suncokret u susjedstvu.«
Problem je, međutim, kaže Ćorić, u nedovoljnoj agilnosti proizvođača i trgovaca, pogotovo u Vojvodini.
»Ne bih rekao da su oni agilni. Mislim da bi upravo trgovci trebali ići u promidžbu svojih sorata u Hrvatskoj, odnosno Srbiji, a ne da to rade selekcioneri, kao što je sada slučaj.«
Direktor trgovačke kuće »Granit« iz Mađarske Zsolt Marias također bi želio započeti poslove s proizvođačima i trgovcima u Srbiji:
»Mi se bavimo originacijom mađarske robe za izvoz na europska tržišta. Nije prvi puta da smo ovdje u Novoj Gradiški i mislim da su ovakve prezentacije iznimno korisna stvar prije svega za poljoprivrednike, kako bi se upoznali s novim tehnologijama u proizvodnji pivarskog ječma. Naš interes za Srbiju uvijek postoji. Interes privlači interes, znači mora postojati obostrani interes da bi se nešto napravilo. Trenutačno nemamo nikakvih konkretnih poslova sa Srbijom, premda bismo željeli da se neki poslovi ostvare.«.
Z. P.
