Arhiv tekstova
The Strokes – Room on Fire / RCA, 2003. »I wanna be forgotten/And I don’t wanna be reminded…«
New York je oduvijek bio i ostao jedan od kreativnih centara rok glazbe. Posljednjih nekoliko godina on je epicentar novog »novog vala« (new wave). Dio te priče svakako čini i mlada petočlana skupina The Strokes.
Ploča »Room on Fire« nudi jedanaest novih pjesama u sasvim dovoljnih 33 minuta glazbe. Ovaj podatak dovoljno govori da se radi o nenapornim pop struktuiranim pjesmama, bez ikakvih posebnih glazbeničkih pretencioznosti. Gitaristički par Hammond jr. i Valensi vrhunski utapaju linijsku pratnju, melodične arpeđirane akordacije i solo dionice, dok ritam sekcija, basist Fraiture i bubnjar Moretti, neumorno crtaju putanju jednostavnog basa i bubnja koji je produciran kao stariji model neke ritam mašine. Konstrukciju skupine održava prepotentni pjevač mutnog i lijenog glasa Julian Casablancas, čije podrijetlo (njegov otac je glasoviti direktor Elite Model agencije) donosi, na svu sreću, samo poneke nesuglasice o pitanju suštine njihova muziciranja. Ovakav prezentirani, izbalansirani sastav čini zaista odličnu cjelinu, što je za dobru glaz-bu i najbitnije. Zvuk albuma ne bježi mnogo od osnova njihova prošla, debi albuma »Is This It«. U pitanju je gitaristički jednostavan i inteligentan spoj roka, pank/new wave-a s odličnim blagim elementima pop slušljivosti, koji su im donekle i donijeli toliki uspjeh. Za sada su s posljednjeg albuma objavljena dva singla »12:51« i aktualni, koji možete vidjeti na svim svjetskim glazbenim televizijama – »Reptilia«. Pojavna osmišljenost ovih mladića je u skladu s retro elementima njihove glazbe, oni se odijevaju i nastupaju kao da su pobjegli iz vremena njujorškog undergrounda s kraja sedamdestih. Da li su The Strokes samo bogati dečki, koji se u dokolici poigravaju s rokenrolom, ili zaista oni »pravi«, prosudite po svomu…
Činjenica: prvi milenij u kome je rok dio kulturne tradicije neminovno se događa s ovim mladićima. Instinktivan povratak roku kao energičnoj formi pomiješanih emocionalnih stanja. Moje je mišljenje, stoga, da su Strokesi, iako već nekako i etablirani, zapravo »nove nade« i svježa atrakcija suvremenog rokenrola.
