Arhiv tekstova
Procesija više nema
OSIJEK – Ove su godine blagdani nešto učestaliji u svibnju, rano je bio Uskrs, pa su rano i Spasovo, Duhovi, Trojstvo i Tijelovo, sve se nešto skupilo oko gibaračkog kirbaja, 16. svibnja, spomendana sv. Ivana Nepomuka.
Zašto spominjem Nepomuka i Gibarac, jer me i ovaj blagdan odmah asocira na Gibarac, ali kod nas smo govorili Brašančevo, a procesija je išla kroz cijelo selo, i zaustavljala se kod lijepo uređenih sjenica, koje smo kod nas zvali sivnice.
BLAGDAN TIJELOVA: No najprije, pitamo vlč. Ivicu Jurića, župnika župe Preslavnog imena Marijina u Osijeku, što je blagdan Tijelova danas. »I danas i uvijek, ovo je blagdan kada častimo Isusa Krista, ali je on na neki način odijeljen od temelja euharistije, kada je Isus govorio učenicima svojim, ovo je tijelo moje, uzmite i jedite od njega svi, ovo je krv moja, koja će se proliti za sve vas. Danas naglašavao prisustvo Isusa Krista u životu našem svagdanjem. On je prisutan u svetoj misi, prisutan je u euharistiji, on je utjelovljen u svetoj hostiji koja trajno boravi u našoj crkvi i mi katolici volimo vjerovati u njegovu prisutnost.
Danas katolička crkva i njezini vjernici izlaze na ulice svojih gradova i sela, nose Isusa Krista u presvetom oltarskom sakramentu. Koji je smisao i što želimo izraziti time? Upravo to, da je Isus prisutan svagdje i na svakom mjestu, u svim porama našega života i rada. Mi katolički vjernici, vjernici smo i po danu i po noći, 24 sata na dan, i na njivi i u poduzeću, u tvorničkoj hali i na stranačkoj svečanosti, na igranci, na pecanju i na nogometu. Ako znamo da se prema posljednjem popisu stanovništva u nas 80 – 90 posto našeg hrvatskog življa izjasnilo kao katolici, baš zato danas izlazimo na ulice i trgove i želimo reći svima, Isus je danas s nama, Isus je u našoj ulici, Isus je na našem trgu, Isus je u svakoj našoj kući, on želi i ovoga dana biti s našom obitelji, on poručuje da želi učiniti nas braćom, učiniti nas ljudima. Zbog toga je Isus i postao čovjekom za dobrobit cjelokupnoga čovječanstva. »Tako govori vlč. Jurić, a evo kako se ovoga blagdana sjećaju Gibarčani.
U GIBARCU NA BRAŠANČEVO: Stajka Martinović, Bajivina, rodila se, odrasla i ostarila u Gibarcu, a danas je s obitelji u Čepinu. »Sjećam se kad sam bila mlada, kada sam još bila djevojčica, pa i poslije kada sam bila djevojka, u Gibarcu je na Brašančevo uvijek išla procesija kroz selo. Dođemo na misu, a gospodin kaže da ćemo danas izaći na ulicu i proći šorovima gibaračkim, pa je onda lijepo pridičio o blagdanu Tijelova, a već od oltara se formira procesija. Momci, lijepo odjeveni, nose nebo, a uz njih idemo mi djevojke u narodnim nošnjama, naprijed ide netko i nosi križ, pa poslije idu djeca također u narodnim nošnjama, pa mi, pa onda velečasni i ministranti. Iza idu djevojke što pjevaju, pa onda snaše, pa bake i na kraju muški. Tada je u Gibarcu župnik bio vlč. Antun Cvrković«.
»Mi smo u Gibarcu pravili sivnice, negdje su to zvali sjenice ili slično, a kod nas sivnice. Momci bi nasjekli bagremovih motki te napravili provizornu prostoriju, a mi djevojke i snaše, okitili bi to šlinganim ponjavama, trpeznicima i obojčićima, našim lijepim šokačkim peškirima i uredili to kako smo najbolje znali, i prosto smo se takmičili čija će sivnica biti ljepša. Pravili smo 4 sivnice, kod Krstine na Vidakovom šoru, kod Ike Filinog, u Pešti, kod Maršićevi i na glavnom šoru, kod baka Živke Žebićeve ili kod Bajivinih. Sjećam se, bilo je jako lijepo, svi smo pjevali marijanske pjesme i molili Blaženu djevicu Mariju da se zauzme za nas« kaže ona.
»Poslije, kada su komunisti zabranili da se ide kroz selo, pa i da idemo u crkvu, mi smo ipak išli«, sjeća se Manda Žebić Mitrova. »Mi smo za Brašančevo i dalje pravili sivnice, ali u porti, na sve četiri strane naše župne Crkve sv. Ivana Nepomuka. Procesija je i dalje išla na Brašančevo, ali ne kroz šorove, već okolo crkve i dok je još bio vlč. Cvrković, i poslije kada je došao vlč. Toma Takač, pa i poslije kada je u Gibarcu bio vlč. Mirko Novak. A koliko se sjećam, poslije nismo pravili sivnice, niti je išla procesija, a već 90-tih se osjećalo neko zlo u zraku. Inače, ranije su procesije češće išle kroz selo. Na blagdan sv. Marka kod nas je bila posveta žita i išlo se u dio atara gdje je žito, jer u Gibarcu se nekada znalo, dio atara je za žito, dio je za kukuruz, a treći je dio za ugarnice, i to su svi u selu poštivali. Išla je procesija i za Pavlovo, kada je u Gibarcu bio zavitni dan, kada se također išlo kroz selo i u planinu sve do Mitrovog križa, išlo se kroz selo i za Srce Isusovo, i za Brašančevo, kako je već rečeno« kaže Manda.
U Gibarcu sam bio nekoliko dana prije Brašančeva, uoči Trojstva. Ne spremaju su za pravljenje sivnica, a nema niti djevojaka i snaša koje bi te sivnice uredile. Vlč. Berislav Petrović se spremao da obilježi blagdan Presvetog Trojstva u Kukujevcima, istina ima ministrante i u župnoj Crkvi Srca Isusovog u Šidu, ima ih i u Gibarcu, ali procesije nema, niti kroz selo, niti okolo crkve.
Slavko Žebić
