Arhiv tekstova
Znanstvenik svjetske razine
Suvremenici dr. Ede Margalića znali su cijeniti njegovu ličnost i znanstveni rad, ali mnoge pojedinosti iz života ovog gimnazijskog profesora u Baji, Budimpešti i Somboru, višegodišnjeg ravnatelja somborske gimnazije, upravitelja Hrvatsko-slavonskog instituta, predsjednika zemaljske udruge katoličkih pisaca i novinara »Pazmanj«, predsjednika najvećeg i najstarijeg katoličkog književnog društva »Sv. Stjepan«, prvog tajnika znamenitog Godišnjaka povijesnih društava Bač-bodroške županije, doživotnog počasnog predsjednika obnovljenog povijesnog društva u Somboru, državnog povjerenika nad svim slavenskim školama u Ugarskoj, profesora peštanskog univerziteta, uglednog mađarskog znanstvenika i slaviste, ostali bi nepoznati javnosti da nije objavljena knjiga Ede Margalića »Autobiografija« u izdanju Gradske knjižnice »Karlo Bijelicki« (Sombor 2004.), čiji je urednik Radivoje Stokanov.
ŽIVOTOPIS EDE MARGALIĆA: Ži-votni circum vodio je Edu Margalića iz Zagreba, gdje je rođen 17. III. 1849., kako sam kaže, »Od dobrodušnog oca Andrije Margalića i majke, plemenite Dore Koós«, preko Baje, Budimpešte, Pariza, Rima do Sombora, gdje je i okončao svoj životni vijek 23. VI. 1940. godine. Po nacionalnom opredjeljenju rekla bih da je Margalić bio… diplomata. Njegovi suvremenici smatrali su ga Mađarom, premda se sam nije tako izjašnjavao, a na pitanje samog kralja da li je Hrvat, postavljenog neposredno nakon otvaranja zagrebačkog kazališta i nereda zbog srpskih zastava – zbog čega je kralj bio ljut, Margalić je odgovorio: »Rođen sam u Zagrebu Vaše Visočanstvo.«
SKROMNO JE CARSKI: Školovanje je započeo kao đak isusovačke gimnazije u Kaloči, koja je u to vrijeme bila poznata po redu i disciplini, a napose kvalitetu, te su sve velikaške obitelji ovdje, bez izuzetka, školovale svoju djecu. Školovanje je nastavio na Teološkom fakultetu Pazmaneum u Beču, gdje mu je pokraj ostalih predavao i glasoviti profesor za istočne jezike prof. Žocka. Od kolovoza 1876. pohađa College de France i Ecole des lengues vivantes orientales u Sorboni, gdje je predavanja bez pompe, učtivo se poklonivši predavačima i slušateljima, pratio i sam car.
MARGALIĆEV ZNANSTVENI RAD: Već kao učenik, a kasnije i kao znanstvenik, Margalić je prijateljevao ili dolazio u kontakt s mnogim tadašnjim uglednim ličnostima, pa iz knjige saznajemo i detalje iz života ondašnjh bačkih velikaških obitelji kao što su: Pilasanovići, Vojnići i Latinovići, ličnosti kao što su: Jozsef Otvos, ministar prosvete, grof Albin Csaky, Ivan Antunović, posvećeni biskup i apostol bunjevački, Mirko Josipović, hrvatski ministar, Gyula Pauler, mađarski povjesničar. Dr. Margalić je bio i na audijenciji kod kralja u Beču, pa i kod samog pape u Vatikanu.
RAD NA NACIONALNOM PITANJU: Kao vrsnom poznavatelju slavenskih jezika, među kojima i hrvatskog i srpskog, Margaliću je ponuđen rad prvo u bajskoj, a zatim u budimpeštanskoj gimnaziji. U Budimpešti mu je povjerena dužnost reosnovati Hrvatsko – slavonski internat čiji je postao i upravitelj. Napisao je i prvi »Hrvatski historijski repertorij« u dvije sveske koji pruža pregled stanovišta hrvatskih povjesničara o svim važnim mađarskim povijesnim događajima. Kasnije je napisao i »Srpski repertorij« od kojeg je objavljena samo jedna sveska. Margalić je izdao i Hrvatsko-mađarski i Mađarsko-hrvatski džepni rječnik 1898. koji je doživio deset izdanja.
Kakav je bio odnos tadašnje javnosti prema slavenskim, a napose hrvatskom narodu, govori Margalić kroz susret s univerzitetskim profesorom, a bivšim ministrom prosvjete Csakijem koji je Margaliću postavio pitanje: »Zar postoji hrvatska književnost? Imaju li oni jezičkih spomenika kao Mađari?«. Možda je baš to navelo Margalića da se prihvati prevoditeljskog rada te mađarskoj čitalačkoj publici približi djela Augusta Šenoe, junačke pjesme o Kraljeviću Marku, Mažuranićev ep »Smrt Smail age Čengića« i druga djela, kao i svoja brojna zapažanja o slavenskoj književnosti koja je objavljivao u časopisu »Stoljeća« (Századok) mađarskog povijesnog društva koji je počeo izlaziti 1867. godine. Za veliki Pallasev leksikon (Pallasi nagy lexikona) napisao je više od 1000 odrednica, među kojima i obimnu odrednicu o Hrvatskoj.
KNJIŽEVNI RAD: Margalić se bavio i književnim radom. Bio je čuveni latinac. U svijetu latinizma Margalićeve zbirke poslovica i sentencija »Florilegium proverbiorum universae latinitatis« (Bp., 1895.), »Sententiae in classicis latinis 1-3« (Bp., 1911. -1913.) i »Deus in universa latinitate« (Zombor, 1913.) predstavljaju raritet u svjetskoj književnosti.
ORGULJE ZA KATEDRALU SVETOG STJEPANA U SOMBORU: Znano je da su, zahvaljujući Margalićevim nadahnutim govorima, osigurana sredstva za izgradnju gimnazije u Somboru, Novom Sadu, izgradnju dijelova samostana koji su danas škole u Somboru, ali je manje znano da je Crkva sv. Stjepana u Somboru, gdje karmelski red proslavlja svoju 100. obljetnicu, dobila orgulje zahvaljujući zalaganju i prilogu dr. Ede Margalića. g
