Arhiv tekstova
Kontinuirana stvaralačka praksa
U subotu 28. svibnja u prostorijama subotičke knjižare »Danilo Kiš« povodom pedesetogodišnjice izlaženja subotičkog časopisa za književnost, umjetnost i kulturu »Rukovet« održano je »književno podne«, na kom su sudjelovali kako urednici, tako i autori, koji su svoje tekstove do sada objavljivali u ovom časopisu.
Kroz polustoljetnu kronologiju »Rukoveti« sve okupljene vodio je aktualni urednik časopisa, subotički književnik i novinar Boško Krstić.
POČETAK ČASOPISA: Priča o »Rukovetu« počinje davne 1955. godine s njenim prvim urednikom Lazarom Merkovićem. »Časopis je krenuo, bio i dugo ostao književna mladost Subotice, ovog grada, ali i širih prostora na kojima se govorilo, pisalo i čitalo hrvatski i srpski (tada srpsko-hrvatski ili hrvatsko-srpski) s onoliko naziva, dijalekata i jezičnih inačica za koje se i onda znalo, baš kao i danas«, kazao je Merković, istaknuvši kako su časopis započeli i ostvarili mladi intelektualci – pisci, publicisti, javni djelatnici, likovni i ini stvaraoci s namjerom da kroz prihvaćanje tekuće literarne produkcije pripomognu u uspostavljanju ratovima nasilno prekinutih ili čak uništenih duhovnih tijekova i procesa, stvarajući nova uporišta i sigurniji oslonac za nove, odvažnije pothvate koji bi bogatije razgorjeli maštu toliko potrebnu stvaralaštvu i stvaralačkoj praksi. »Uspjelo se unatoč mnogim teškoćama i zamkama u koje se s vremena na vrijeme upadalo. Umjetnost je, ona prava, uvijek odnosila pobjedu«, opisao je prvi urednik, napominjući kako je najbolje svjedočanstvo toga postojanje i djelovanje »Rukoveta« u neprekinutom kontinuitetu od pola stoljeća.
Značaj Merkovićeva uređivačkoga rada također se mogao čuti i u govoru jednog od urednika ovog časopisa, Radovana Ždralea koji je ukazao na činjenicu kako su svi oni koji su dolazili poslije Merkovića, a i on sam, bez potrebe za mijenjanjem samo nastavljali već započeto, zato jer su koraci i smjernice Merkovićeva rada bili toliko pozitivni, kako za ono tako i za ovo vrijeme.
UREĐIVAČKE POLITIKE: Urednik koji je također u značajnoj mjeri obilježio rad »Rukoveti« je i subotički književnik i novinar Milovan Miković. koji je jedanaest godina, od 1983. do 1994., bio na čelu ovog časopisa.
»Da je bilo sreće, koliko nije, pred nama bi sada bilo okruglo 600 brojeva ovoga književnoga mjesečnika, u, recimo, isto toliko svezaka. Ali ovo se nije moglo ostvariti, što zbog oskudnih vremena, kresanja brojeva i svezaka, što zbog oskudnih ljudi koji su kresali uredništva, suradnike i njihove književne uratke. Koliko je zbog toga manje književnosti, manje književnika? Može li se ovo utvrditi?«, upitao se Miković. Preispitujući prošlost i kretanje te značaj ovog časopisa, tražeći smisao i vrednovanje uređivačke politike koja se u njemu očitovala kroz vrijeme, Miković je istaknuo: »Ugledao sam ih tek tada, kada sam odlučio ugledati ih! U inat onima koji me hoće uvjeriti kako svijet uistinu nije ovdje, jer je ovdje sve tek smješteno na putu od nečega prema nečemu, sve je uz put i zato je mahom već dokrajčeno. I kako bi svijet možda i htio ovdje biti, ali u tome ne uspijeva jer tu zbog nekog razloga postaje nesposoban za sadašnjost, pa uvijek uzmakne prema budućnosti, ili pada prema prošlosti, a prošlost je, zna se, pošast koje se pod svaku cijenu treba kloniti. Ugledao sam, dakle, ovu malu klesarsku skupinu usred važnog posla, i mene među njima, u znak potvrde našega dvostrukoga odsustva – radi odlaska u prošlost i budućnost – makar mi nepodmitljivo pamćenje ne dozvoljava da zaboravim ni jedan viđeni prizor sadašnjosti. Svijet može počivati i na onome što nije preporučljivo, jednako kao i na zabludi. I ne bi bilo prvi put. A ni tada nije lišen ljepote i sjaja«.
Također, ovoj prigodi brojni su subotički stvaraoci dali doprinos čitajući svoje pjesme, eseje ili ulomke svojih djela, koja upravo predstavljaju nukleus one energije kojom se »Rukovet« ovako dugi niz desetljeća prostire na subotičkoj kulturnoj sceni i šire.
D. Bašić Palković
