Arhiv tekstova
New Order »Waiting For The Sirens Call«
New Order, glasovita britanska skupina nastala na dark ostavštini Joy Divisiona, tijekom svih ovih godina konstantno se održava na sceni, gradeći s manjim ili većim prekidima svoj diskografski opus. Njihov zaštitni znak postaje specifičan zvuk baziran na sintisajzerima i elektroničkim ritmovima i upravo ta kombinacija synth-pop zvuka i plesnih ritmova držala ih je na samom vrhu u ‘80-ima koje su ujedno zaslužne za njihove najveće hitove poput »Blue Monday« (najprodavaniji 12« singl svih vremena), »Temptation«, »True Faith« i druge.
Ovogodišnji album »Waiting For The Sirens’ Call« nije senzacionalna ploča, ali podrazumijeva i dalje »orderovski« standard. Ona je po zvuku je puno bliža »Technique« nego prijašnjem »Get Ready«, ali sastavljena od toliko različitih cjelina da ju je nemoguće žanrovski determinirati. A možda i ne treba… »Krafty« je bio prvi singl koji je najavio ovaj album, dok se trenutačno »vrti« novi naslovljen »Jetstream« na kojem kao prateći vokal gostuje Ana Matronic iz Scissor Sistersa. Prvi dio albuma otvara gitaristički stil prethodnog »Get Ready«, donoseći nam odlične »Who’s Joe?«, »Hey Now What You Doing« te naslovna »Waiting For The Sirens’ Call«. U drugoj plovici pojavljuju se pjesme oslonjene na dance estetiku koje po kvaliteti nikako ne mogu parirati onima s prvog dijela albuma (»Guilt Is A Useless Emotion«, »Turn«, »I Told You So« i »Morning Night And Day«). Album je tako spoj pjesama s gitarama koje zvuče savršeno i dance stvari koje su u originalnim verzijama ili remiksima već zasigurno pronašle svoju publiku na podijima širom svijeta. Vitalnost duha ovih glazbenika srednje generacije najbolje demonstrira »Working Overtime«, najžešća pjesma kojim završavaju album. Konačna bilanca je dovoljno dobrih pop pjesama, a njihovu dugovječnost svjedočit će vrijeme.
New Order je pokazao kako je u stanju pratiti trendove u suvremenoj glazbi i još jednom nas oduševio svojom kreativnošću, koja ni nakon 25 godina postojanja nije nestala. Svijet pop-glazbe bi bez njihova legata i onoga što su nam ovim albumom prikazali bio posve drugačiji.
D. B. P.
