Arhiv tekstova
Zagreb dobio Klasičnu gimnaziju
30. svibnja je Dan Hrvatskoga sabora. Naime, 1990. godine sastao se Hrvatski sabor nakon višestranačkih izbora u Hrvatskoj. Godine 1994. uvedena je hrvatska kuna.
30. svibnja 1876. u Postirama na otoku Braču rođen je Vladimir Nazor, hrvatski književnik i političar. Najvažnija djela su mu: Slavenske legende, Živana, Dionizijevske pjesme, Knjiga o hrvatskim kraljevima, Pjesme ljuvene, Intima, Veli Jože, Utva zlatokrila, Medvjed Brundo i Stoimena. Godine 1942. godine prebjegao je partizanima. Umro je 19. lipnja 1949. godine u Zagrebu.
31. svibnja 1854. umro je Vatroslav Lisinski, hrvatski skladatelj židovskoga podrijetla pravim imenom Ignacije Fuchs. Njegovo najvažnije djelo je opera Ljubav i zloba.
1. lipnja 1886. rođen je u Slavonskom Brodu hrvatski slikar Vladimir Becić. Bogatim kolorističkim izrazom, tonskim oblikovanjem jakih volumena, udaljavajući se od akademizma, nastaju prvih godina ovog stoljeća poznati Becićev Portret Miroslava Kraljevića, Autoportret s polucilindrom, Akt pred ogledalom i brojna druga djela.
1. lipnja 1953. umro je hrvatski slikar Emanuel Vidović. Emanuel Vidović slikar je intimizma, a njegove slike pune su poznatih područja i prostora te sretnog prebivanja u njima.
2. lipnja 1902. rođen je u Novskoj pjesnik, putopisac, romansijer, povjesničar umjetnosti, teatrolog, zatim leksikograf i profesor, prevoditelj, urednik i kazališni djelatnik Slavko Batušić. Kao i većina njegovih vršnjaka književno se oblikovao u Krležinu krugu, no ubrzo je krenuo samostalnim putom senzibilnoga lirika i začuđena putnika u europske zemlje i gradove, da parafraziramo naslov jedne od njegovih putopisnih zbirka. U uspomenama tiskanima u knjizi »Hrvatska pozornica« Batušić je opisao i svoj ne manje značajan i važan kazališni život.
Promicao je i samosvojna obilježja hrvatskoga glumišta u brojnim međunarodnim teatrološkim društvima, utemeljio je u nas teatrologiju kao znanstvenu disciplinu. Kao leksikograf napisao je više stotina članaka o kazališnim i likovnim umjetnicima, pojmovima i pojavama. Predavajući povijest kazališta na našim glumačkim školama i na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu, nastojao je naraštajima budućih scenskih umjetnika otkrivati ljepote i značenje brojnih kazališnih događaja.
3. lipnja 1607. osnovana je u Zagrebu Klasična gimnazija. Početkom 17. stoljeća u Zagrebu se osjećala velika potreba za jednom višom školom pa su nastojanjem zagrebačkoga građanina Benedikta Blaževića pozvani isusovci da otvore srednje uči-lište. Isusovci su uredili napušteni dominikanski samostan s Crkvom svete Katarine na današnjem Katarinskom trgu, a grad im je osigurao prihode, poklonivši im više oranica, polja i vinograda, što je sve pripadalo gradskom crkvenom posjedu. Mnogi bogatiji Zagrepčani zapisali su u školu i svoje bogate zaostavštine. Tom važnom događaju za kulturnu povijest Hrvatske nazočni su bili gotovo svi tadašnji uglednici, od hrvatskog bana Ivana Draškovića s mnoštvom velikaša do zagrebačkog biskupa na čelu crkvene svite. Školski kroničar piše da su za vrijeme otvaranja gimnazije pred crkvom pucala tri mužara i da je ban upisao svog najmlađeg sina u prvi razred. Školska je obuka odmah počela u tri niža razreda. Do godine 1613. otvorena su još tri viša razreda. Već prve godine u školu se upisalo čak 200 učenika, od kojih veliki dio iz redova građana i seljaka. Bilo je to razumljivo jer se školarina nije plaćala. Školu su uzdržavali dobrotvori, a i isusovci su imali velike dohotke od darovanih imanja. Tijekom idućih stoljeća ta je škola odigrala važnu ulogu u obrazovanju više od stotinu naraštaja učenika.
Gornjogradsku gimnaziju završili su mnogi istaknuti hrvatski politički, kulturni i znanstveni djelatnici. Iz nje je u prošlom stoljeću najprije izrasla zagrebačka Akademija, a poslije i Sveučilište.
4. lipnja 1490. godine u Beču je umro Matija Korvin. Nakon tajanstvene smrti hrvatsko-ugarskog kralja Ladislava V., za novog je monarha 1458. izabran Matija ili Matijaš Hunyadi, nazvan Korvin, osamnaestogodišnji sin ugarskoga guvernera i vojskovođe Janoša ili Janka.
Ime Korvin dobio je po gavranu koji se na latinskom naziva corvus, a ističe se u njegovu grbu. Rođen je 23. veljače 1440. u Cluju. Poslije pada Bosne 1463., Korvin oslobađa Jajce i Srebrenicu i stvara banovine što će godinama štititi Slavoniju od Turaka. Istodobno ratuje i s Habsburgovcima, te suzbija pokušaj Mletaka da se učvrste u Hrvatskome primorju. Tada osniva u Senju prvu stalnu vojničku organizaciju u Hrvatskoj.
Godine 1485. Korvin trijumfalno ulazi u Beč koji postaje nova prijestolnica kraljevstva. No, snažna centralistička monarhija, prva u srednjoj Europi, bit će kratka vijeka. Njegovi slabi nasljednici neće uspjeti spriječiti anarhiju. To će omogućiti daljnje nadiranje Turaka i uzrokovati kopnjenje ugarske države. Matija Korvin ostao je zapisan i kao zaštitnik umjetnosti. Njegov je dvor bio stjecište najpoznatijih umjetnika i humanista onoga doba, a među njima bili su Ivan Česmički – odnosno Jannus Pannonius, Ivan Vitez, Ivan Duknović, Jakov Statilić i drugi Hrvati.
