Arhiv tekstova
Đaci čekaju novu dvoranu
Od oko pet tisuća žitelja Sonte, 390 su učenici Osnovne škole »Ivan Goran Kovačić«. Prošla su lijepa vremena u kojima je školskim dvorištem odzvanjao smijeh više od tisuću djece.
Postotak hrvatske populacije u Sonti pao je na nepunih 60 i taj je odnos i među školskom djecom. Ove jeseni bit će upisano ukupno 45 prvaša, čime se bilježi nastavak trenda opadanja broja djece u školi.
Za Sontu je ovo poražavajuće stanje. Selo sve više stari, starosni prosjek se bliži cifri od 50 godina. Broj neuposlenika je u stalnom porastu, a posljednjih godina iznova bilježimo odlazak mladih školovanih ljudi u urbane sredine, kako u zemlji tako i u inozemstvu. Ratne godine i loši materijalni uvjeti doveli su do toga da se mladi sve teže odlučuju za brak i za stvaranje potomstva. Dolazak izbjeglica tijekom devedesetih godina samo je prividno donio statistički boljitak, a u biti je izmijenio etničku strukturu sela.
Škola je u Sonti tehnički dobro opremljena, u primjeni su suvremena nastavna pomagala, jedini problem je nedostatak adekvatnog zatvorenog prostora za nastavu tjelesnog odgoja. No, blizu je i rješenje toga problema, u sklopu škole gradi se sportska dvorana.
Ravnatelj škole Zvonko Tadijan, u prošlom mandatu i predsjednik Savjeta Mjesne zajednice, kaže:
»Ideja o izgradnji sportske dvorane postoji već odavno. Veliko selo poput Sonte ima prijeku potrebu za takovim prostorom. Ideju smo aktivirali čim su se stekli materijalni uvjeti. Naime, privatizacija je apatinskoj općini donijela solidne, izvanredne prihode u proračunu. U to vrijeme bio sam član općinskog Izvršnog vijeća i zahvaljujući tome bio na izvoru kvalitetnih informacija, tako da smo se uspjeli na vrijeme ubaciti u raspodjelu, uvjetno rečeno, viška sredstava. Imali smo ideju, škola je dala potreban prostor, Općina Apatin izvanredna sredstva i, kao rezultat svega ovoga, dvorana će kroz nekoliko tjedana biti pod krovom. No, nije sve teklo glatko. Morali smo riješiti puno problema, osobito pravne naravi, koji su trebali biti riješeni davno prije našega mandata. U cijelom ovom postupku, po mojem mišljenju, ima puno nepotrebnoga administriranja, koje nam je samo oduzimalo dragocjeno vrijeme. Tek kasno jesenas, nakon rješavanja svih navedenih problema i raspisanoga tendera, odabran je izvođač radova, GIK »Banat« iz Zrenjanina, čija je ponuda bila najpovoljnija. S radovima je odmah i započeto, a zahvaljujući povoljnim vremenskim uvjetima, izliveni su temelji i izvršene pripreme za postavljanje montažnih elemenata, koje je obavljeno proljetos. Kako i nova općinska garnitura, kao i novi Savjet MZ, ima razumijevanja za ovaj projekt, nadamo se da će već iduće godine naša djeca imati ovu dvoranu na raspolaganju.«
Glede upisa prvaša, Tadijan kaže: »Nažalost, trend smanjenja ukupnog broja prvaša nastavlja se. Realno, ne možemo niti ove godine očekivati formiranje odjela na hrvatskom jeziku. Kod ljudi su još uvijek u izvjesnoj mjeri nazočni strahovi i nedoumice. Ukoliko i postoje kvalitetne informacije o ovoj temi, one do nas u provinciji ne stižu na vrijeme. Evidentno je zanimanje roditelja za izborni predmet hrvatski jezik s elementima nacionalne kulture. U prvoj je generaciji taj predmet izučavalo 6 učenika, u drugoj 13, a ove godine iako se broj upisanih prvaša smanjuje bit će ih petnaestero. Tu nam se, opet, pojavljuju dva problema, prvi, najbolniji je kadrovske naravi. Jedna učiteljica postaje nedovoljna, a sredstava za edukaciju još jedne nemamo. Drugi problem su učenici i pomagala. Zasad se snalazimo, što preko HNV-a, što osobnim vezama, no s tim ne možemo biti zadovoljni. Prijeko nam je potrebno sustavno rješenje, udžbenici bi se trebali izdavati u Srbiji, ali na hrvatskom jeziku. To bi bilo istinsko poštivanje manjinskih prava na izobrazbu na maternjem jeziku.«
Učiteljica s dugim stažom u OŠ »Ivan Goran Kovačić« Kata Tadijan s entuzijazmom upoznaje svoje učenike s osnovama hrvatskog jezika:
»Užitak mi je raditi s ovom djecom. Prva godina mi je bila pomalo neobična, skupa s učenicima i ja sam učila hrvatski. Sad mi je puno lakše, a izuzetno me raduje što iz godine u godinu raste broj polaznika ovoga predmeta. Sretna sam što sam svoju djecu ove godine povela na ekskurziju u Kopački rit, to im je veliki potjecaj za daljnje upoznavanje hrvatskog jezika i Hrvatske. Nadam se da ćemo i ubuduće biti sudionici ovakvih akcija, da će našoj djeci redovito biti pružana prilika da upoznaju ljepote matične domovine. Voljela bih i da se rješi problem kako udžbenika, tako i pomoćne literature, za koju se sad snalazimo velikim djelom putem privatnih veza.
g
