Arhiv tekstova
Želja za završetkom nacionalnog preporoda
Ovih dana navršava se 75 godina od osnutka ogranka Hrvatske seljačke stranke u Somboru, a 77 godina od vremena, kada su u beogradskom parlamentu, 28. lipnja, odjeknuli revolverski hici koji su smrtno ranili tribuna najširih seljačkih masa i predsjednika HSS-a Stjepana Radića i na mjestu ubili njegove najbliže suradnike, sinovca Pavla Radića i dr. Đuru Basaričeka.
SOMBOR NEPOSREDNO PRIJE OSNUTKA HSS-a: Raspadom Austro-Ugarske Monarhije Sombor se našao u sastavu novoformirane države, a ubrzo i Kraljevine SHS. Somborski Bunjevci našli su se podijeljeni između dvije struje – jedne, koja je očekivala skori dolazak srpske vojske, i druge – koja je zagovarala politiku Mihálya Károlyia, koji je proglasio odcjepljenje Mađarske od Austrije i proklamirao neovisnost Mađarske.
Koncem 1918. pokraj Mađarskog i Bunjevačkog nacionalnog vijeća, osnovano je i Mjesno nacionalno vijeće Srba i Bunjevaca. Za razliku od Subotice koja je već 1879. godine osnovala Pučku kasinu, ili Lemeša, koji je to učinio nekoliko godina prije (1874.), Somborci su svoju nacionalnu organizaciju pod nazivom »Bunjevačko kolo« osnovali tek 1921. godine. Ova organizacija bila je i baza političkog organiziranja Bunjevaca u već ranije osnovanu Bunjevačko-šokačku stranku. Godine 1920. prilikom prvih izbora za ustavotvornu skupštinu ova je stranka već isticala svoje kandidate i odnijela uvjerljivu pobjedu nasuprot Radikalne, Demokratske, Socijaldemokratske i Komunističke partije, premda je prilično veliki broj Bunjevaca bio i u redovima Socijaldemokratske, ali i Radikalne partije.
U stranci i u Bunjevačkom kolu bili su pretežito dobrostojeći zemljoposjednici, službenici i intelektualci te je jedan veliki dio hrvatskog naroda, sitnijih zemljodjelaca, ali i službenika i intelektualaca ostao izvan političkog programa BŠS, koja je prije svega isticala bunjevštinu kao osnovnu nacionalnu orijentaciju, dočim se u velikom broju hrvatskog naroda probudila želja za završetkom nacionalnog preporoda i javnim deklariranjem imena naroda kojemu pripadaju.
NACIONALNI PREPOROD: Antun Matarić, mladi zemljodjelac iz salašarskog naselja Nenadić kraj Sombora, služeći vojni rok u Zagrebu donio je u Sombor ideje republikanizma i socijalnog programa Hrvatske seljačke stranke (u to vrijeme još Hrvatske republikanske seljačke stranke). Ubrzo je našao pristalice u Franji Matariću, Antunu Parčetiću, Franji Mijiću, Josipu Striliću, Šimi Karasu, Antunu Vujeviću, Franji Malbašiću, Ivanu Bošnjaku, Josipu Koliću, Josipu Paliću, dr. Grgi Vukoviću i drugima.
Ogranak HSS u Somboru osnovan je 1925. godine na velikom zboru održanom na Trgu Presvetog Trojstva gdje se okupilo, sudeći po pisanju tadašnjeg tiska, oko 10.000 pristaša (poslije Prvog svjetskog rata Sombor je imao oko 8.000 Bunjevaca). Na zboru, koji je otvorio Josip Palić, govorili su Stjepan i Pavle Radić, a nazočni su bili i Ivan Pernar i Đuro Basariček, a u sam grad su došli automobilom praćenim s 30 konjanika i razvijenom hrvatskom zastavom jer ih je tako Antun Matarić dočekao u Striliću – salašarskom naselju nadomak Sombora.
HSS je nakon ovog zbora ubrzo stekla svoje pristaše i u okolnim mjestima pretežito nastanjenim Hrvatima, ali i među ostalim življem. Na čelo HSS-ovog ogranka u Somboru imenovan je Antun Matarić, koji će 1935. biti izabran i za prvog predsjednika Hrvatskog prosvjetnog društva »Miroljub«, kasnije »Vladimir Nazor«. g
