Arhiv tekstova
Crvene ruže iz Čakovca u vazi i »Staljinova slika« u vitrini
Društvo hrvatskih književnika je osnovano 1900. godine, dakle prije ravno 105 godina, u zgradi Matice Hrvatske, a prvi predsjednik bijaše pl. vitez Ivan Trnski, koji je tada imao 81 godinu, hodao po Zagrebu u ilirskoj »uniformi« i pisao staro-romantičarsku poeziju slabije kvalitete, prigodničarske verse i zdravice!
Otada je puno vode proteklo Savom, Društvo je odavna na eminentnoj adresi: Trg bana Josipa Jelačića 7/I, a 4. lipnja je održana tko zna koja Izborna skupština, kao i svake treće godine.
KANDIDATI: Dosadašnji predsjednik veliki pjesnik Slavko Mihalić je zbog slabog zdravlja demisionirao, vrsni glavni tajnik Anđelko Novaković naprsno umro prije dvije godine i trebalo je birati novu upravu za puno rada i zadataka.
Mjesec dana prije, na predizbornom zboru za predsjednika su se kandidirali eminentni književnici Stjepan Čuić (rođen u Bukovici kod Dvora 1945. godine), Hrvoje Hitrec (rođen 1943. godine u Zagrebu) i Miro Gavran (rođen 1961. u Gornjoj Trnavi), najviše igrani hrvatski dramski pisac posljednjih godina širom Europe, čak i u Subotici, inače za generaciju mlađi od druga dva kandidata.
Neposredno prije Skupštine, Miro Gavran je pismeno povukao kandidaturu uz obrazloženje da nije imao dovoljno saznanja koliko je to teška zadaća biti predsjednik, koja zahtjeva cijelodnevno i neprestano angažiranje te da on to kao pisac i sudionik u »pravljenju« brojnih kazališnih predstava ne može postići, kao i da podržava ostala dva kandidata i odustaje od svoje kandidature, ali će doći na Skupštinu i glasovati, kako je i bilo.
PROGLAŠENJE DOBITNIKA KNJI-ŽEVNIH NAGRADA: Skupština je započela objavom tj. proglašenjem dobitnika nagrade »Miroslav Krleža« književniku Slobodanu Novaku za roman »Pristajanje« i proglašenjem dobitnika nagrade za poeziju »Tin Ujević« pjesniku Borbenu Vladoviću za zbirku pjesama »Tijat«. Nakon toga je o časopisu Društva »Republika« koji izlazi svakog mjeseca, govorio akademik Ante Stamać, a potom su kandidati za predsjednika Čuić i Hitrec imali predizbornu riječ. Jednovremeno na istoj listi su se birala i dva dopredsjednika i članovi Upravnog odbora, sve kandidati s Predizbornog zbora od 30. travnja.
REZULTATI IZBORA: Oko 16 sati proglašeni su rezultati izbora na kom je glasovalo 125 književnika a koji su značajnom većinom za predsjednika izabrali Stjepana Čuića, glavnog urednika III programa Radio Zagreba, pisca vrlo poznate knjige »Staljinova slika i druge pripovijetke«, objavljene 1971. godine. Za dopredsjednike su izabrani Maja Lovreković iz Koprivnice i Srećko Lipovčan iz Zagreba, dok se »glavnina« moći tj. uma slila u Upravni odbor gdje su sve dobro znana imena: Lidija Bajuk (s najviše glasova), Zvonimir Balog, Tito Bilopavlović, Pajo Kanižaj, Alojz Matejić, Božidar Petrač, Ante Stamać i drugi.
Potom je Hrvoje Hitrec čestitao novom predsjedniku na izboru i to je pozdravljeno. Sve je proteklo u demokratskoj atmosferi, a bilo je i lobiranja, što također spada u dozvoljenu demokratsku proceduru, čak i u Senatu SAD-a.
Konačno: vox populi, vox dei, kako vele stari Latini i sve odluke su prihvaćene.
Moram spomenuti i doživljaj od prije početka skupa, kada je meni nepoznati književnik iz Čakovca, star otprilike 80 godina, donio ogroman buket crvenih divljih ruža, i uz obojene u crno kao noć brkove i kosu, izljubio tajnicu Katicu svečano govoreći: »Pozdrav iz posljednjeg slobodnog hrvatskog grada Zrinskih i Frankopana – Čakovca, koji Turci nikad nisu zauzeli! To je bio show prije početka Skupštine a crvene ruže su razdvojene u dvije vaze krasile dvoranu do kraja Skupštine, kojoj smo bili nazočni kao izbornici i nas dva Subotičana, podrijetlom iz istog sokaka, akademik Ante Sekulić i ja, pisac ovih redaka.
Meni je zbilja bilo dojmljivo i bez dolame, čizama i mača Ilira pl. Ivana viteza Trnskog, a svatko mora priznati da je 105 godina ovog Društva, ponos Hrvata koji pišu po vokaciji. g
