Arhiv tekstova
Hvala svim dobrim ljudima
Kao turistička zemlja, kroz koju tijekom većeg dijela godine prolaze milijuni motornih vozila, Hrvatska i njezini žitelji su često puta svjedoci svakojakih zgoda i nezgoda koje znaju zadesiti putnike na proputovanju. Bili oni domaći ili strani, na cesti se nikada ne gledaju registarske pločice vozila »u nevolji«, već ljudi »zaustavljeni« nekim tehničkim kvarom automobila, kamiona ili motorkotača. Prije dva tjedna, točnije i preciznije u četvrtak poslije podne, osobno sam bio svjedokom prave hrvatske ljubaznosti prema putnicima u tranzitu i spremnosti za davanjem stručne-tehničke pomoći usprkos vremenu i satima kada se i vrijedni majstori odmaraju. U priči koja slijedi, a koja je posvećena dobrim ljudima koji su nam pritekli u pomoć, neću navoditi niti jedno ime ili vrstu vozila kojim smo putovali, jer ona je u prvom redu posvećena svim anonimnim, dobrim ljudima spremnima da žrtvuju svoje slobodno vrijeme i trenutke odmora za ljudski i humani odnos prema svima kojima je ikad trebala…
KVAR br. 1: Na početku bih želio istaknuti kako je automobil kojim smo putovali bio tri dana ranije temeljito pregledan u renomiranom servisu i da je prema svim optimalnim pokazateljima s motorom bilo sve u najboljem redu. Poslije otprilike dvjesto prevaljenih kilometara, negdje oko 17 sati, točno u središtu Suhopolja (mjesta u blizini Donjeg Miholjca koje se nalazi na Podravskoj magistrali), vozaču našeg automobila je iznenada na podu ostala papuča kvačila. Čisti tehnički kvar, koji nema nikakve sveze s motorom, trenutačno nas je ostavio posve bespomoćne nasred ceste. Zahvaljujući čistoj »sreći u nesreći«, poslije upita kod ljubaznih mještana i prometnika koji je dežurao na obližnjem raskrižju, ispostavilo se da u neposrednoj blizini (stotinjak metara) postoji lokalni majstor, inače specijaliziran za rad s limarijom. Izašli smo iz auta, pogurali ga do pokazane adrese i »banuli« u dvorište majstora koji se baš spremao zatvoriti servis. Podsjećam, pet poslijepodnevnih sati je već solidno prošlo i majstoru je već sigurno bilo »preko glave« prljavih i masnih automobila s kojima je po cijeli dan zaokupljen. Vidjevši strane tablice, shvaćajući nevolju u kojoj smo se neplanirano našli, samo se nasmijao i otvorio vrata radione. Iz civila se, ponovno, presvukao u radnu odjeću i započeo s radom. Za sve one koji se manje razumiju u aute, moram pojasniti da je u pitanju kvar koji nije pretjerano zahtijevan za popravak, ali se nalazi na vrlo nedostupnom mjestu do kojega je vrlo teško doprijeti. Cijeli sljedeći sat dobri majstor iz Suhopolja se »uvijao« na podu našeg automobila, dijagnosticiravši u startu bit problema (slomljena plastika koja vraća polugu papuče natrag u prvobitni položaj), te odmah predloživši najprihvatljivije brzometno rješenje. Umjesto originalnog rezervnog dijela, uz pomoć autogenog zavarivanja »navario« je nedostajući dio na papuču i uspio osposobiti funkciju kvačila neophodnu za nastavak putovanja. Na koncu, za svoj prekovremeni rad i solidno maltretiranje naplatio je 100 kuna (14 eura) i dobroćudno, smijući se, poželio nam sretan put.
KVAR br 2: U sljedećih dvjestotinjak kilometara sve je bilo u najboljem redu, kvačilo je savršeno radilo, ali se pred Varaždinom potvrdilo staro pravilo »da jedna nevolja nikad ne dolazi sama«. Odjednom se automobil počeo dimiti s lijeve strane, kazaljka pokazivača temperature se uveliko približavala alarmantno crvenom podeoku i ubrzo smo se morali zaustaviti na prvoj benzinskoj crpki. Pogledavši na sat, ustanovili smo kako je već deset sati navečer i da smo u poprilično neugodnoj situaciji. Instinktivno smo zapitali za pomoć kod osoblja crpke i novom »srećom u nesreći«, ispostavilo se da jedan od uposlenika ima brata koji, pak, ima svoj servis. Uslijedio je telefonski poziv »nade« i za nekih petnaestak minuta stigao je »brat -majstor«. Podsjećam, vrijeme dešavanja je već dobrano poslije deset navečer. Nekako smo uspjeli stići do servisa, i mladi majstor je konstatirao pucanje remena koji pokreće servo uređaj, a samim time i pokreće mehanizam hlađenja motora. U solidno opskrbljenoj i suvremenoj radioni, čak se našao i originalni remen i spretne ruke mladog majstora su u rekordnom roku otklonile kvar i osposobile auto za nastavak putovanja. Cijena potrebnog rezervnog dijela i »ruke« u dubokom noćnom »prekovremenu« bili su 200 kuna (28 eura). Za ne vjerovati!
ZAHVALNOST: Poučeni domaćim iskustvima, ne smijemo ni pomisliti koliko bi nas to koštalo kod nas, a veliko je pitanje da li bi nam netko u tom vremenu uopće prihvatio »rad«. Zahvaljujući dobrim ljudima i njihovoj spremnosti da pomognu, za doista minimalnu naknadu ipak smo uspjeli s nekoliko sati nebitnog kašnjenja stići na željenu odrednicu. Hvala vam još jednom…
g
