Arhiv tekstova
Najvažnije je donijeti brzu i pravičnu odluku
Josip Buljovčić (1966.) već desetak godina se aktivno bavi funkcijom hrvačkog suca i tijekom proteklih godina je arbitrirao u brojnim domaćim i međunarodnim natjecanjima. I sam nekada hrvač svoje iskustvo iz ove plemenite olimpijske discipline prenio je u novu ulogu s kojom je ostao u neraskidivoj svezi s ovim atraktivnim i dinamičkim sportom.
4Od kada počinje Vaše druženje s hrvanjem?
S hrvanjem sam se počeo baviti s navršenih dvanaest godina u RK »Spartak« iz Subotice, u čijoj majici sam se borio gotovo deset godina, sve do svoje 22. godine, kada sam zbog ozbiljnije povrede koljena morao prestati s aktivnim treniranjem i natjecanjima.
4U kojoj ste kategoriji nastupali?
U nekadašnjoj juniorskoj kategoriji do 81 kg nastupao sam tijekom mlađih dana, dok sam u seniorskoj konkurenciji hrvao u kategoriji do 82 kg. Zbog interesa kluba, nažalost, nisam skidao kilograme za nižu kategoriju, u kojoj bih sigurno imao većeg sportskog uspjeha.
4Koji je vaš najbolji natjecateljski rezultat u hrvačkoj karijeri?
Moj najveći uspjeh je drugo mjesto na juniorskom šampionatu nekadašnje zajedničke države. Bilo je to 1984. godine.
4Prekidom aktivne hrvačke karijere uslijedila je višegodišnja pauza, nakon koje ste se u svoj sport vratili u novoj ulozi. Tko je zaslužan za Vaš sudački angažman?
U hrvačko suđenje sam »ušao« na nagovor proslavljenog hrvača Karolya Danyija i od 1994. godine sam u hrvanju kao sudac.
4Što je potrebno da bi netko postao hrvačkim sucem?
Prije svega je potrebno osnovno poznavanje pravila hrvanja tzv. hrvačko znanje, u teoretskom dijelu se moraju do savršenstva svladati sve važeće regule ovog sporta, dok je u praktičnom dijelu najvažnije sve to sprovesti u djelo, brzom i pravičnom odlukom. Dobrog suca krasi sposobnost upravo brzine donošenja efikasne odluke, kao i sprečavanja bilo kakve vrste incidenata, do kojih može doći u žaru borbe.
4Kako je tekao Vaš »sudački put«?
Kao i u svakom drugom sportu mladi suci prvo počinju s arbitriranjem u mlađim kategorijama, gdje se vježba prijeko potrebna rutina. Prvo sam sudio pionirima, pa kadetima i juniorima, da bih na koncu počeo i sa suđenjem u seniorskoj konkurenciji. Kategorija i uzrast kojem se sudi ovisi prije svega o zvanju i rangu koje se stječe polaganjem stručnog ispita. Svoj prvi prvoligaški meč sam sudio 2000. godine.
4Koji je Vaš sudački rang?
Trenutačno sam međunarodni sudac 3. kategorije, sudim domaću prvu ligu i međunarodna natjecanja. Interesantno je kako sam svoj prvi međunarodni susret sudio još 1997. godine na jednom natjecanju u mađarskom Kiskunhalasu. Najveći turnir na kojemu sam sudjelovao kao sudac bio je, također u Mađarskoj (Gyor) i to je bilo natjecanje za »Veliku nagradu Mađarske« u sklopu kojeg je održan predolimpijski izborni trunir za plasman na OI.
4Ko su najpoznatiji hrvači kojima ste sudili?
Jamačno najpoznatiji hrvač kojemu sam sudio je veliki mađarski šampion teške kategorije Mihalj Deak Bardos, osvajač 8 odličja s najvećih europskih i svjetskih natjecanja. Također sam sudio i »malom Bardosu, Atili, osvajaču srebrne medalje na Olimpijskim igrama.
4Za zvanje međunarodnog suca neophodno je i znanje stranih jezika. Koje jezike govorite?
U međunarodnoj hrvačkoj federaciji (FILA) zvanični jezik je francuski, dok je drugi jezik engleski s kojim se solidno služim. Aktivno znanje mađarskog jezika omogućilo mi je poziv za česta suđe-nja u susjednoj Mađarskoj, u kojoj je hrvanje vrlo priznati sport.
4Kao sudac i aktivni sudionik brojnih domaćih natjecanja kako gledate na razvoj i budućnost ovog sporta na našim prostorima, koji su oduvijek »obilovali« brojnim šampionima i osvajačim odličja na međunarodnoj sceni?
Na našim prostorima ima mnogo talentiranih, mladih hrvača, a prije svih to je Davor Štefanek, vice prvak Europe, pred kojim je velika budućnost. Glede subotičkog hrvanja, po mom mišljenju, izdvojio bih Denisa Bičkeia i Balaža Lehela.
g
