Arhiv tekstova
Ne srljajte, kao guske u maglu
6. lipnja 1854. godine u selu Oplazniku iznad Sutle rođen je Ante Kovačić, hrvatski književnik. Najvažnije njegovo je djelo roman »U registraturi«, koji je i najvažniji hrvatski roman 19. stoljeća. Odrastao je u brojnoj obitelji te se školovao uz pomoć mecena. Pravo je doktorirao u Zagrebu. U djelima je literarno obradio mentalitet sluganstva, korupciju i licemjerje. Skrhan neimaštinom, umro je u 37. godini života smetena uma.
7. lipnja 1993. godine poginuo je u prometnoj nesreći pokraj Ingolstadta Dražen Petrović, hrvatski košarkaški reprezentativac i jedan od najboljih svjetskih košarkaša. Rođen je 22. listopada 1964. godine u Šibeniku. Sa šesnaest godina postao je igrač Šibenke, a s nepunih osamnaest nastupa za reprezentaciju Jugoslavije. Sudjelovao je na tri olimpijade i na svakoj osvojio medalju. Nakon blistave karijere u Ciboni, odlazi u madridski Real te četiri sezone igra u NBA-ligi. Počiva na Mirogoju.
7. lipnja 879. godine blagoslovio je papa Ivan VIII. kneza Branimira i njegov narod i uputio mu pismo, što je tada značilo ono što danas otprilike znači međunarodno priznanje neke države.
7. lipnja 1945. godine pogubljen je Mile Budak, hrvatski književnik i političar, visoki dužnosnik NDH.
8. lipnja 1914. godine umro je u Zagrebu Tadija Smičiklas, hrvatski povjesničar. Rođen je 1. listopada 1843. godine u žumberačkom mjestancu Reštovu Nakon školovanja u obližnjim Sošicama polazi gimnaziju u Zagrebu. U Grkokatoličkom sjemeništu u Zagrebu bolje upoznaje Matiju Mesića, svoga profesora, te Augusta Šenou, uz koje će se oduševiti ilirskim idejama. Povijest je studirao u Beču. Osim »Povijesti Hrvatske«, stilski vrlo dotjerane i pitko pisane, te uređivanja Vijenca, književno-znanstvenoga časopisa, Smičiklas je izdavao Diplomatski zbornik /Code diplomaticus/, zbornik srednjovjekovnih diplomatičkih isprava. Bio je zastupnik Hrvatskoga sabora, Akademik i predsjednik Matice hrvatske.
9. lipnja 1978. godine umro je u Zagrebu Ante Kuman, hrvatski slikar, grafičar i ilustrator. Rođen je 13. ožujka 1902. u Apatinu. Osnovnu i srednju školu pohađa u Vinkovcima, maturira u Vukovaru, a studira u Beču i Münchenu. Radio je u Bjelovaru. Nije izlagao puno, no radove je pozitivno ocijenila i kritika i publika.
9. lipnja 1945. godine potpisan je sporazum između vlada Italije i Jugoslavije o nastanku zone A i zone B na spornim područjima Istre i Trsta.
10. lipnja 1796. godine u Zagrebu je rođen Antun Mihanović, hrvatski književnik i diplomat. Napisao je pjesmu »Horvatska domovina«, koju je uglazbio Josip Runjanin i koja je koncem 19. stoljeća proglašena hrvatskom himnom. Prije ilirskoga pokreta objavio je brošuru »Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku« u kojoj se zalaže za pisanje na hrvatskome jeziku. Konzularnu službu obavljao je u Beogradu, Solunu, Trapezuntu, Smirni, Carigradu i Bukureštu. Umro je 14. studenoga 1861. godine u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.
11. lipnja 1871. godine u selu Trebarjevu Desnom nedaleko Siska rodio se Stjepan Radić, hrvatski političar. Studirao je u Zagrebu, Budimpešti, Moskvi, Pragu i Parizu. Bio je pod snažnim utjecajem brata Antuna, čiju je misao oživotvorio uvodeći seljake u politiku. Godine 1904. osnovao je s bratom Hrvatsku pučku seljačku stranku. Godine 1918. zalagao se za ujedinjenje s Kraljevinom Srbijom i Kraljevinom Crnom Gorom, no uz jasne uvjete koji Hrvatskoj jamče cjelovitost i samobitnost. Na sjednici Narodnog vijeća 24. studenoga 1918. godine upozorava zastupnike da budu pažljivi prilikom ujedinjenja sa Srbijom. »… Gospodo! Još nije prekasno! Ne srljajte kao guske u maglu! Ne zaključujte jedinstvene vlade s Kraljevinom Srbijom već zato, jer, eto, u ime Kraljevine Srbije nema tu nikoga (…). Nemojte tako postupati da se bude moralo danas-sutra kazati, da ste i vi Slovenci i vi Srbi Vojvođani i Bosanci, i vi naši Hrvati Dalmatinci, a nadasve vi naši domaći hrvatski Srbi, da smo se svi skupili danas ovamo samo zato da izvršite jedno urotničko djelo protiv naroda, napose protiv Hrvatske i protiv Hrvata. Dajte uvidite barem to da je ova stvar tako važna i tako sudbonosna da treba sazvati čitavo Narodno Vijeće, a, naravski, i Hrvatski sabor. (…) Najstrašnija je stvar, najveći je grijeh i najveća politička pogreška svoj rođeni narod stavljati pred gotove činjenice, to jest voditi politiku po gospodskoj svojoj voljici, bez naroda i protiv naroda.«
U monarhističkoj je Jugoslaviji postao pučki tribun i najveći protivnik Vidovdanskoga ustava. Premda nedosljedan u stavovima (njegova je stranka promijenila četiri imena) bio je omiljen zbog jednostavnog obraćanja puku i razumijevanja svih problema koji su tištili seljake. Time je postao opasan vlastima, koje su ga zatvarale i držale pod prismotrom da bi ga na koncu odlučili likvidirati. Radikalski poslanik Puniša Račić 20. lipnja 1928. pucao je u Skupštini na poslanike Seljačko-demokratske koalicije, saveza pristalica Radića i Pribićevića, negdašnjeg vođe Srba prečana. Radić je umro 8. kolovoza 1928. godine u Zagrebu od posljedica atentata.
11. lipnja 1868. godine rođen je u Trebarjevu Desnom Antun Radić, hrvatski novinar i književnik, srednjoškolski profesor, prvi i glavni osnivač Hrvatske pučke seljačke stranke. Gimnaziju je pohađao u Zagrebu, a studirao je Beču i Zagrebu. Doktorirao je u Zagrebu. Slijedeći Heredorovsku tradiciju te metode Matije Petra Katančića, Antun Radić se odmaknuo od istraživanja povijesti političara i crkvenih lica duboko vjerujući da je nacionalna kultura zapravo kultura hrvatskog sela. Pokrenuo je potkraj 19. stoljeća list Dom, namijenjen hrvatskom seljaku. Objavio je 1897. godine najvažnije djelo »Osnovu za sabiranje i proučavanje građe o narodnom životu« udarivši temelje hrvatskoj etnologiji. Umro je u Zagrebu 10. veljače 1919.
