Arhiv tekstova
Konačno zastava
Poslije dvije i pol godine postojanja Hrvatskog nacionalnog vijeća, poslije tri i pol godine, koliko su Hrvati u Srbiji i Crnoj Gori i službeno nacionalna manjina, te poslije desetljeća i pol, koliko je prošlo od vremena kada se javno i slobodno isticala hrvatska zastava (istina, s petokrakom) kao službeni simbol hrvatskog naroda na ovim prostorima, konačno imamo svoju zastavu i svoj grb. Odlukom vijećnika HNV-a, usvojena su obilježja koja su najmanje originalna, a koja su upravo zbog toga i najbolja. Hrvatska povijesna zastava s grbom u sredini, ali bez pet polja koja označavaju povijesne hrvatske regije, nova je zastava hrvatske nacionalne manjine u SiCG, a isti je grb, koji počinje crvenim poljem, službeni grb.
Time su ovdašnji Hrvati na simboličkoj razini zaokružili svoje institucionalno organiziranje i predstavljanje prema okruženju. Zalaganje za ono drugo predstavljanje, političko, tek nas čeka, a započinje upravo inicijativom DSHV-a za izmjenu izbornog zakona, te ukazivanjem na dobre primjere iz susjedstva, gdje se nacionalnim manjinama garantira izravno sudjelovanje u predstavničkim tijelima, dakako sukladno udjelu pripadnika jedne nacionalne manjine u ukupnom broju stanovnika zemlje. Pozivajući se na reciprocitet po obostrano ratificiranom Sporazumu između SiCG i Hrvatske, hrvatska bi zajednica u Narodnoj skupštini Srbije trebala imati najmanje dva zastupnika. Sve ispod toga bilo bi manje od onog što imaju Srbi u Hrvatskoj. Ostaje, međutim, problem zasebnih biračkih spiskova, ali to je već stvar koju trebaju rješavati pravnici i političari.
Posljednja sjednica HNV-a donijela je, osim simbola, i niz pravilnika koji rješavaju unutarnje odnose u funkcioniranju Vijeća. Nije novootkrivena topla voda, niti je nešto što na neki drugi način već nije postojalo u HNV-u, ali je sada to pravno regulirano i formalno dovedeno u suglasje s propisima.
Sjednica je, uz to, nakon proljetnog potresa i naknadnih neizbježnih manjih treskanja, vratila u mirniji kolosijek cijelu instituciju. Gotovo 80 posto vijećnika odazvalo se pozivu na sjednicu i ona je održana u više-manje tolerantnom ozračju. Trajala je dugo, bilo je oprečnih diskusija i međusobnih prepucavanja, ali cilj je postignut: o svim se točkama dnevnog reda govorilo otvoreno i slobodno, svatko je rekao što je imao na umu, a glasovalo se po savjesti. Zapravo to i jest zadaća predstavničkog tijela, omogućiti svima da kažu što misle, i omogućiti da se slobodno o tome izjasne. Ako je to osigurano, budućnost i institucije, i predstavnika, i onih koje oni predstavljaju, nije upitna.
Z. P.
