Arhiv tekstova

Ne­ma kom­pe­tent­nih po­zna­va­te­lja

SANU, Ogranak u Novom Sadu, uputila je na zamolbu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu »Mišljenje o statusu bunjevačkog jezika« u kojem se navodi:
    »Bunjevačkoj nacionalnoj manjini treba omogućiti izučavanje materinjeg, odnosno bunjevačkog jezika s elementima nacionalne kulture u institucijama predškolskog, osnovnog i srednjeg obrazovanja i odgoja, što je sukladno zakonskim propisima. Ogranak, na žalost, nema među svojim članovima kompetentne poznavatelje bunjevačkog jezika te nismo u mogućnosti dati ocjenu nastavnog plana i programa za bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture.«
    Mišljenje je potpisao predsjednik Ogranka SANU u Novom Sadu, akademik Zoran Kovačević.                                             
g

-----

Mišljenje VANU o statusu bunjevačkog govora
Ni­je na­ci­o­nal­ni je­zik

VANU je također na zamolbu Pokrajinskog tajništva za obrazovanje i kulturu uputila sljedeće »Mišljenje o statusu bunjevačkog govora«: »Odjel društvenih znanosti i umjetnosti VANU mišljenja je da se neutralnim terminom i pojmom govor opisuje usmena i pisana tradicija Bunjevaca kao regionalne zajednice, a izbjegava se politiziranje statusa termina i pojmova tipa ‘nacionalni jezik’ ili ‘dijalekt’. To ujedno znači da se sa stanovišta različitih znanstvenih disciplina mijenja i status tog govora u vidiku pojedine discipline: 1. Nacionalni jezik nije jer za nacijom mora stajati država a to očito nije ni Hrvatska ni Srbija, pogotovu što dijelovi zajednice Bunjevaca inkliniraju i različitim nacijama (regionalni identitet, hrvatskoj, srpskoj) i različitim konfesijama (katolici, pravoslavci). 2. Po međunarodnim standardima, a najnoviji su oni iz tzv. Haškog papira, pravo na identitet ostvaruje se ne izjašnjavanjem o vlastitoj nacionalnoj pripadnosti, nego prema faktičkoj jezičnoj razlici. U tom smislu ikavica Bunjevaca bila bi osnova za jezičnu razliku, ali bi pri tom morala biti ispunjena dva uvjeta: a) da postoji standard u obliku gramatike, kao što je to s kajkavskim (strukturalno je bliži slovenskom, ali sociolingvistički je dijalekt hrvatskog, b) da norma bude kontrolirana i dosljedno prakticirana u pisanim tekstovima određene zajednice. Je li to slučaj s bunjevačkim govorom trebaju se opredijeliti zainteresirani, oni koji su nositelji govora, a nakon toga uslijedit će i sociolingivstičko i političko određenje zajednice Bunjevaca. Teorijski, status bi išao ili u pravcu regionalnog identiteta bez fiksirane matične nacije, ili u pravcu priznanja statusa historijskog naroda ukoliko država u kojoj zajednica živi na to pristaje.
    Najbliža analogija sa statusom Bunjevaca su Rusini, ali sve analogije pomalo pojednostavljuju složenost konkretnih situacija pa ih nećemo razvijati.
    VANU se zalaže za toleranciju u ponašanju a skepsu u mišljenju, za množenje produktivnih razlika koje povezuju narode i države, a ne svađaju ih.«
    Mišljenje je potpisao predsjednik VANU akademik Julijan Tamaš.

g