Arhiv tekstova
Politika kojoj se sudi u Haagu nije napuštena
Povodom prijetećih grafita u Subotici oglasio se Demokratski savez Hrvata u Vojvodini, priopćenjem koje je potpisao predsjednik Petar Kuntić.
»Demokratski savez Hrvata u Vojvodini zatečen je pojavom natpisa protiv hrvatske zajednice u Srbiji, koji su se pojavili 13. lipnja na Medicinskoj školi u Subotici, s naznakom da su Hrvati niža rasa i da će se klati ustaše, a što je dokaz da politika kojoj se danas sudi u Den Haagu nije napuštena i da je izgleda nastojanje tih snaga da prijetnjom smrću Hrvatima u Subotici dokažu da nemili događaji iz 90-ih godina još nisu zaboravljeni.
DSHV je bio dosljedan borac za demokratizaciju zemlje tijekom svih ovih godina nakon 1990. jer smo se uvjerili kako je demokracija jedan od stupova na kojima počivaju prava i zaštita manjina.
Na žalost, i nakon potpisivanja Sporazuma između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti prava hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske manjine u Republici Hrvatskoj, ništa se ne poduzima u Republici Srbiji na zaštiti hrvatske nacionalne manjine.
Očekujemo da se u državnim tijelima, a naročito u policiji, već počinju zapošljavati ovdašnji Hrvati, međutim, moramo reći kako još ništa nije poduzeto u tom pravcu, te tražimo da se ovo pitanje konačno riješi.
Isto tako tražimo da država već pristupi izmjeni izbornih zakona kojima će osigurati nacionalnim manjinama sudjelovanje u lokalnim, pokrajinskim i republičkim predstavničkim tijelima i na osnovi tzv. pozitivne diskriminacije, a što je već od više visokih funkcionara bilo obećano, ali ništa nije učinjeno.
Nakon što je DSHV u veljači 2005. godine pokrenuo široku kampanju među bunjevačkim Hrvatima u zemlji i inozemstvu protiv uvođenja do sada nepoznatoga »bunjevačkog jezika« u vojvođanske škole, a što je naišlo na široki odaziv među bunjevačkom elitom u Vojvodini, Mađarskoj i Hrvatskoj, ali i među širim slojevima Bunjevaca, sporni je pravilnik o nastavnom programu za predmet bunjevački jezik s elementima nacionalne kulture stavljen van snage, pa smo vjerovali kako će tome umjetnom pitanju visoke znanstvene institucije prići nepristrano.
Pokrajinskom tajništvu za obrazovanje i kulturu SANU je odgovorila paušalno da »bunjevačkoj nacionalnoj manjini« iako Bunjevci žive još u tri zemlje – Mađarskoj, Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj – treba omogućivati izučavanje bunjevačkog jezika usprkos otvorenog priznanja da »među svojim članovima nema kompetentne poznavatelje bunjevačkog jezika«.
VANU se više upustila u bit problema i jasno kazala kako to ne može biti nacionalni jezik, međutim, želimo naglasiti da se »bunjevački govor«, kako se ovaj naziva u dopisu VANU, već koristi u svim odjelima na hrvatskom jeziku koji postoje u Subotici, a to ne samo na razini govornog jezika, već i u okviru pojedinih satova, prije svega hrvatskog jezika, gdje se izučava i bunjevačko jezično naslijeđe ikavica.
DSHV se obratio i Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti radi davanja mišljenja o ovom pitanju, koja je na ovu zamolbu nedvosmisleno odgovorila da se radi »tek o jednom dijalektu hrvatskog jezika kojim govore Hrvati u Bosni i Hercegovini, ali i Hrvati u susjednim zemljama – Mađarskoj i Srbiji (Bačkoj), te da ne stoji tvrdnja VANU da je ikavica osobeni govor.
Želimo istaknuti kako smatramo da uvođenje tzv. bunjevačkog jezika predstavlja izravnu suprotnost ratificiranom porazumu između Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore o zaštiti nacionalnih manjina kojim su se vlasti Srbije i Crne Gore obvezale osigurati pripadnicima hrvatske manjine »pravo na izražavanje, očuvanje i razvijanje njihovog nacionalnog, kulturnog, jezičnog i vjerskog identiteta«. Ali je i u suprotnosti s Okvirnom konvencijom za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Europe osobito u njezinom članku 5. kojim su vlasti Srbije i Crne Gore preuzele obvezu da će unapređivati uvjete potrebne za održavanje i razvijanje kultura pripadnika nacionalnih manjina i očuvanje bitnih elemenata njihova identiteta.
Zbog toga vjerujemo da će se pokrajinska administracija jasno distancirati od utjecaja onih snaga koje su Srbiju gurnule u anticivilizacijske tokove, a u suprotnom morat ćemo nastaviti iznošenje ovoga problema ne samo pred najviša državna tijela Republike Hrvatske, nego i pred međunarodna tijela, radi sprečavanja aktivnosti države usmjerene na asimilaciju njezinih manjina. g
