Arhiv tekstova
Stalni stvaralački izazovi
Usred pripremanja ovogodišnje »Klincijade« uspjeli smo »uloviti« dvoje mladih subotičkih lutkara i to nigdje drugdje do na poslu, u njihovoj radionici, mjestu u kome je do sada »oživjelo« oko 300 različitih lutaka, maski i ostalih kazališnih rekvizita.
Riječ je o Ljubici Suturović (1960.), po struci odgojiteljice a suradnice za likovno u Predškolskoj ustanovi »Naša radost« i Arsenu Ćosiću (1972.), animatoru kulturnih aktivnosti u istoj ustanovi, koji se pokraj ovog oficijelnog dijela svoje karijere, a koji je u velikoj mjeri vezan i za njihov umjetnički angažman, već godinama intenzivno i uspješno bave lutkarstvom.
RAD S PREDŠKOLCIMA: Ljubica je prirodom svoje vokacije prva stupila u svijet lutkarstva, dok joj se Arsen kasnije pridružio. »Bavim se lutkarstvom i pedagoškim radom od 1993. godine. U početku su to bile predstave u kojima su glumila djeca a ja sam izrađivala lutke. Prva predstava takvog tipa bila je »Nevidljivi zec« poslije koje su uslijedile »Izgubljena lutka«, »Prva ruža«, »Zlatokosa«, »Priča o valjušku«, »Mali princ«, »Razigrana matematika« i »Prijatelji«. U tom periodu dok još nisam surađivala sa Arsenom najveći uspjeh mi je bio predstavljanje SRJ 1996. godine na Međunarodnom festivalu dječjih TV emisija u Fernu (Njemačka).
ZAJEDNIČKI PROJEKTI: Projektom »Bilboke« koji je rađen pri HKC »Bunjevačko kolo« 2000. godine Ljubici se pridružuje Arsen, te skupa osnivaju Dramsko-lutkarski odjel pri ovom Centru. »U početku je u rad Odjela uključeno 30 djece uzrasta od 7 do 13 godina«, ističe Ćosić napominjući kako je predstava »Bilboke« koju su napisali po motivima priče malo poznatog nizozemskog autora, igrana u Subotici i Tavankutu.
»Mi smo taj projekt koji je snimio Zvonimir Sudarević prikazali na Seminaru o stvaranju kazališta na otoku Školjicu kraj Zadra 2001. Na tom seminaru predavači su bili redateljica Nina Kleflin i dramski pisac Miro Gavran. Poznatoj redateljici se naš uradak veoma dopao te nam je ponudila angažman za izradu kostima i lutki u predstavi osječkog Dječjeg kazališta. Poziv smo prihvatili i u prosincu iste godine započeli s radom na predstavi po motivima priče slovenskog pisca Kajetana Koviča ‘Mačak Marko’. To je bio veoma obiman projekt s 20 likova koje je igralo 7 glumaca. Predstava je odlično prošla a mi smo dobili dobre kritike«, opisuje Ćosić.
AFIRMACIJA I PROFESIONALNI ANGAŽMANI: »Ovo nam je bio prvi profesionalni projekt koji smo doživjeli kao dokaz da ovo umijemo da radimo i da bi trebalo time da se bavimo te smo svu svoju kreativnu energiju i vrijeme usmjerili u tom pravcu«, ističe Ćosić objašnjavajući kako je nakon toga uslijedio niz drugih projekata s profesionalnim kućama – Pozorište mladih iz Novog Sada, Pozorište lutaka Niš, Zagrebačko kazalište lutaka, Pozorište iz kofera te privatnim kazalištima u Užicu i Banja Luci.
»U suradnji Zagrebačkog kazališta lutaka i Dječjeg kazališta u Subotici rađena je predstava po pripovijetki Balinta Vujkova ‘Ždribac zlatne grive’. Predstavu je režirao Želimir Orešković, a skice lutaka je izradio poznati hrvatski slikar Vojislav Vojo Radoičić. Trenutačno se u istoj produkciji radi i na predstavi ‘Kako je Potjeh tražio istinu’. Važno je napomenuti da je ove dvije predstave financijski puno pomogao ravnatelj Zagrebačkog kazališta lutaka, Nikola Čubela«, kaže Ljubica. »U planu su pregovori i za treću predstavu čim se održi premijera ‘Potjeha’ koja se očekuje negdje na jesen. Inače, za potrebe ‘Potjeha’ glasove su dali glumci osječkog Dječjeg kazališta, glazbu radi Hrvoje Tikvicki a režiju potpisuje Tibor Vajda. Naš dio posla, konkretno u ovom slučaju izrada maski, rađena je u Zagrebačkom kazalištu lutaka, na što smo bili prinuđeni jer takvog specifičnog materijala od kojih smo radili maske, kod nas nema.
Nedavno, točnije 17. svibnja u novosadskom Pozorištu mladih bila je premijera nove predstave redateljice Emilije Mrdaković pod nazivom »Čarobnica iz ulice Bon Jour« za koju smo radili scenografiju i lutke. Bila nam je čast raditi s ovako renomiranom redateljicom čija predstava »Komadić koji nedostaje« drži rekord s 21 nagradom od kojih je 7 Grand Prixa.
ILUSTRIRANJE SLIKOVNICE: Kao jedan od rezultata Seminara o stvaranju kazališta rodila se i suradnja s Mirom Gavranom za čiju su slikovnicu »Priča o dječaku koji je spasio more« radili ilustracije. »To je pokraj našeg uspjeha donilo i priznanje našoj zajednici«, naglašava Ćosić.
Pričajući o karakteristikama njihova rada Ćosić je istaknuo kako je za kvalitetu onoga što rade bitno i to što je Ljubica odgajateljica te ona točno zna što je za djecu glede likovnosti lutaka najatraktivnije. Kao uzore i inspiraciju navode Walta Disneya, Jima Hensona i njihovog dobrog prijatelja, jednog od najvećih živućih lutkara današnjice Jima Gamblea, koji je za njih posebice značajan kao smjernica u domenu uporabe materijala.
»Do sada smo izrađivali sve vrste lutaka – ginjole, javajke i marionete jedino nismo radili bunraku lutke. Naš učitelj je Gyula Hajnal, bivši lutkar Dječjeg kazališta – Subotica u mirovini, izuzetno kreativan lutkar koji nas je podučio osnovama. Ono što znamo u velikoj mjeri dugujemo njemu«, ističu ovo dvoje lutkara.
Na pitanje postoje li neke lutke koje su im u dosadašnjem radu najdraže oni kažu: »Sve su nam lutke drage jer u svaku od njih ulažemo mnogo svojih emocija i stoga se jako teško rastajemo od njih. Također svaki projekt donosi nove izazove i suradnju s drugim ljudima. S mnogima od njih smo stvorili prijateljske odnose, što je još jedna od lijepih stvari u ovom poslu«.
Davor Bašić Palković
