Arhiv tekstova
Razni izvođači »25. RI Rock«
Kako bi se uveličala obljetnica ovog legendarnog festivala koncem 2003. godine točnije 13. prosinca, u riječkoj Dvorani Mladosti upriličen je »25. Ri Rock«, koji je zamišljen a i proveden kao nastup najvažnijih skupina ove lokalne rock scene. Dallas Records je neposredno poslije toga uz svesrdnu medijsku i logističku podršku Novog lista i Radio Rijeke, dio atmosfere tj. njegove vrhunce (što je zbog velikog broja sudionika i značaja njihova djela bio zasigurno nezahvalan posao), objavio live album naslovljen po samom nazivu manifestacije – »25. Ri rock«.
U odabranih 17 pjesama napravljen je povijesni presjek scene od njezinih početaka do danas – od Parafa, preko nositelja scene s kraja osamdesetih Let 3, Grč (koji se smatra najstarijim riječkim demo bendom, jer u gotovo 20 godina beskompromisnog postojanja nisu izdali nijedan samostalni studijski album), Grad, Ogledala, Fit, afirmiranih putem legendarne kompilacije »Rijeka – Paris – Texas«, ženskog dijela scene koji je zastupljen članicama »prve ženske grupe« Cacadou Look, te mlađih E. N. I., do Damira Urbana zastupljenog u dvije inkarnacije (Laufer, Urban & 4) i jedinog izvođača koji možda ne spada u ovaj riječku priču Nene Belana, čiji Fiumensi ipak imenom i podrijetlom spadaju ovdje. Fit, Ogledala, Paraf, Termiti, Cacadou Look su se (službeno ili neslužbeno) prilično davno raspali pa je njihov nastup realiziran uz pratnju kombiniranog Ri-Val benda čiju su postavu činili Vava (ex Laufer), Tibljaš (Metrobolik, ex Laufer), Jegi (En face) te Matej i Šarar (Let 3). Na taj način prvi je nastupio Valter Kocijančić, koji je predstavljao Paraf, Leo Rumora (Ogledala), Davor Lukas (Fit), a kako je Predrag Kraljević – Kralj (Termiti) bio spriječen, izvedba klasika »Vjeran Pas« prepuštena je mlađima – Ani Kabalin (Metrobolik) i Kristijanu Ćozi (ManDrill). Publika ih je, sudeći po skandiranju sa snimke, oduševljeno prihvatila, a oni su još jednom pokazali da u Rijeci i danas postoje kvalitetni glazbenički »kadrovi«. Krunu koncerta svakako predstavlja skupna izvedba svojevrsne himne gradu »Ajmo Rijeka«.
Cijela ova smotra dokaz je da Rijeka zasigurno ima neko čudno zračenje koje pogoduje rokenrolu, a svima nama koji putem ovog zapisa samo posredno osluškujemo dio koncertne atmosfere, može biti žao što takav spektakl, uz 6000 ljudi (koliko je koncert promatralo), nismo svjedočili uživo.
D. B. P.
