Arhiv tekstova
Neophodnost jezične pripreme
Poslije završene osnovne škole i Gimnazije u Subotici Larsen Vojnić Zelić (1981) je odabrao Zagreb i studij elektrotehnike za odrednicu svoje buduće akademske karijere. Danas, nekoliko godina poslije, student je četvrte godine i trenutačno se nalazi na kraćem odmoru u rodnom gradu.
4Kada ste započeli sa studijama u Zagrebu?
Bilo je to 2000. godine, kada sam po završetku subotičke Gimnazije, u kojoj sam pohađao prirodno-matematički smjer, izabrao Zagreb kao grad u kojemu sam želio studirati elektrotehniku.
4Poslije dvije opće godine na vašem fakultetu dolazi do specijalističkog opredjeljenja. Za koju ste se granu opredijelili?
Na drugoj godini sam trebao birati daljnje usmjerenje i izabrao sam smjer radio komunikacije i profesionalne elektronike.
4Danas, kada ste već »stari« student, sve vam je poznato i uobičajeno na velikom fakultetu, te gradu kakav je Zagreb, ali kako je bilo na samom početku, prvih dana i mjeseci u novoj sredini?
U početku je bilo malo nezgodno i trebalo je vremena da bih se navikao, prije svega na jezik i tečniju komunikaciju na hrvatskom, s obzirom da u Subotici tijekom školovanja nisam govorio i učio stručnu terminologiju na hrvatskom jeziku. Nažalost, nismo imali nikakvu pripremu, pa sam u prvo vrijeme više šutio nego govorio, trudeći se da što prije ovladam potrebnim izrazima. Ali, već ubrzo više nije bilo nikakvih problema i s lakoćom sam se uklopio u cijeli sustav i sredinu.
4Gdje ste stanovali na prvoj godini?
Na svojoj prvoj akademskoj godini sam stanovao u studentskom domu »Stjepan Radić« poznatijim pod nadimkom »Sava«. Sve je bilo OK, kako sa smještajem, tako i sa stipendijom i mogao sam na miru u potpunosti se posvetiti učenju i polaganju prvih ispita.
4Koji su vam ispiti i »građa«, do sada, najteže pali na studiju elektrotehnike?
Najveći problem mi je predstavljalo programiranje, s obzirom da su prve dvije godine dosta opširne za svladavanje potrebnog gradiva, ali sam i to uspio svladati. Prelaskom na treću godinu i potpuno »specijalističko usmjerenje«, konačno sam mogao u potpunosti izučavati materiju za koju sam se opredijelio u želji budućeg profesionalnog poziva.
4Kao »stari student« koliko u prosjeku provodite vremena na fakultetu?
U prosjeku na predavanjima provedem 2-3 sata dnevno, uz odlazak na obvezne vježbe. Interesantno je kako sada, s obzirom na usklađivanje s tzv. »Bolonjskom konvencijom«, dolazi do rapidnog smanjivanja obvezatnih tjednih sati koje je student dužan pohađati tijekom tjedna. Za nas je to bilo nekih 46 predviđenih sati, dok je to po novom samo nešto više od dvadeset. No, to nas ne »hvata«, jer sve to kreće od rujna ove godine i odnosi se samo na studente nižih godina.
4Kakav je život u Zagrebu, osim onog radnog dijela na Fakultetu?
U slobodno vrijeme se nastojim što više baviti sportom, prije svega tenisom, a pohađam i treninge na sekciji borilačkih vještina. Zagreb je ipak ogroman grad i u njemu postoje brojne mogućnosti za razonodu i trošenje slobodnog vremena. Često odlazim u središte grada, volim otići u »Tantru«, lokal koji se nalazi na samom Trgu bana Jelačića, ali i u neku od brojnih diskoteka i kafića. Također volim posjetiti i razne izložbe i kulturne događaje, naravno, ukoliko sam u prilici, što vremenski, što financijski.
4Koliko je novca minimalno potrebno da se »izvuče« jedan studentski mjesec u Zagrebu?
Računajući i dom, te sve neophodne potrebe, bez većeg pretjerivanja u troškovima, dovoljno je oko 220 eura.
4Na koncu, kada stigneš do željene diplome na svom fakultetu, što bi želio raditi?
Najradije bih radio nešto u radiokomunikacijama, no, ne bih želio da to bude u medijima na poslovima održavanja, već na primjer na poslovima projektiranja nekih antena i sličnih uređaja.
g
