Arhiv tekstova
A.G. Matoć, rodoljub i pjesnik
12. lipnja 1995. godine divljanja srpskih vojnih i paravojnih postrojbi nad srebreničkim civilima i braniteljima dosegla su vrhunac. Od 11. do 15 lipanja likvidirano je približno 8.000 Muslimana.
12. lipnja 1918. godine umro je u Kreševu Dragutin Lerman, hrvatski istraživač. Između 1882. i 1896. Lerman je odlazio u Kongo četiri puta, a s putovanja je donosio mnoge predmete koji su danas dio zbirke Etnološkoga muzeja u Zagrebu. Na putovanjima je vodio dnevnik koji je pohranjen u arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Otkrio je mnoga nepoznata područja, a mnoga je okitio hrvatskim nazivima tako je najviše afričke slapove nazvao imenom Zrinskih. Nakon afričkih putovanja istraživao je migracije srednjovjekovnih Sasa te znatno pridonio razumijevanju srednjovjekovne metalurgije.
13. lipnja 1805. godine rođen je Antun Mažuranić, hrvatski književnik, jezikoslovac, novinar i političar. Najvažnija djela su mu »Temelji ilirskoga i latinskog jezika za početnike«, tekst naslovljen »Zakon Vinodolski« u kojem je protumačio jezik toga rukopisa, bavio se glagoljicom i o tome mnogo pisao. Sudjelovao je u radu komisije čiji je zadatak bio revidirati školske knjige, odnosno udžbenike koji su u to vrijeme bili propisani. Početkom pedesetih i tijekom šezdesetih godina 19. stoljeća objavljuje rasprave u sklopu gimnazijskih programa zagrebačke gimnazije (1852. godine »Kratak pregled pověstnice gimnazije zagrebačke«, 1855. godine »Kratak pregled stare literature hčrvatske«, 1860. godine »O važnosti accenta hčrvatskoga za historiu Slavjanah«). U suradnji s Veberom i Mesićem piše »Čitanku ilirsku za više gimnazije, dio I«. Godine 1859. izdaje gramatički udžbenik »Slovnica hčrvatska za gimnazije i realne škole, Dio I. Rečoslovje« koji se u našim srednjim školama rabio još dugo vremena. Umro je u Zagrebu 1888. godine.
13. lipnja 1873. godine rođen je u Tovarniku Antun Gustav Matoš, hrvatski književnik – Bunjevac podrijetlom, Srijemac rodom, a Zagrepčanin odgojem. Studirao je veterinu u Beču, no nije diplomirao. Svirao je violončelo i u godinama izgnanstva prehranjivao se svirajući u raznim orkestrima. Unovačen je 1983. godine, no pobjegao je iz vojske. Uhićen je i kaznu je zatvora služio u Srijemskoj Mitrovici i Petrovaradinu, odakle je također uspio pobjeći. Živio je kao vojni bjegunac u Beogradu, Ženevi i Parizu. Godine 1908. je amnestiran i vratio se u Zagreb. Položio je ispite za učitelja Više pučke škole, no nikada nije imao stalni posao. U Italiji je pokušava liječiti rak grla i uha, na žalost bez uspjeha. Umro je 17. ožujka 1914. godine u Zagrebu. Snažno izgrađene nacionalne svijesti, Matoš je stvarao većinom rodoljubna djela; »Moć savjesti«, »Iverje«, »Novo iverje«, »Umorne priče«, »Balkon«, »Cvijet s raskršća«, »Naši ljudi i krajevi«, »Vidici i putovi«. Premda je napisao samo osamdesetak pjesama, i to u posljednjoj stvaralačkoj fazi, mnoge su antologijske.
14. lipnja 1890. godine u Jastrebarskom je rođen Ljubo Babić, povjesničar umjetnosti, teoretičar i istraživač i hrvatski slikar. Umro je 14. svibnja 1974. godine u Zagrebu.
15. lipnja 1573. godine umro je u Presovu Antun Vrančić, svećenik, Pečuški biskup, hrvatski pjesnik, putopisac, povjesničar i arheolog.
15. lipnja 1965. godine umro je u Zagrebu Kazimir Ostrogović, hrvatski arhitekt. Rođen je 7. travnja 1907. godine u Svetom Vidu na Krku. Završio je Tehnički fakultet u Zagrebu te djelovao na Sušaku, Crikvenici i Malinskoj. Projektirao je zagrebačku gradsku vijećnicu, Institut Ruđer Bošković, banka u Paromlinskoj, vilu Zagorje u Zagrebu – danas Predsjedničke dvore.
16. lipnja 1949. godine umro je u Zagrebu Edo Schon, hrvatski arhitekt. Bio je prvi profesor na arhitektonskom odjelu Visoke tehničke škole te je utjecao na generacije hrvatskih arhitekata. Najvažnija djela su palača Croatia na uglu Masarykove i Preradovićeve ulice u Zagrebu, stambeni blok na Trgu hrvatskih velikana u Zagrebu poznatiji kao Studentski dom te zgrada Tehničkog fakulteta o Kačićevoj ulici.
17. lipnja 1864. godine osnovano je prvo vatrogasno društvo u Hrvatskoj.
17. lipnja 1989. godine osnovana je Hrvatska demokratska zajednica.
17. lipnja 1944. godine potpisali su na Visu Ugovor o suradnji predsjednik AVNOJA-a Josip Broz Tito i predstavnik jugoslavenske izbjegličke vlade Ivan Šubašić. Jugoslavenska vlada u Londonu imala je snažnu potporu Winstona Churchilla, koji se bojao utjecaja komunista u novoj federativnoj državi. Unatoč tome, na Teheranskoj je konferenciji partizanski pokret s Josipom Brozom na čelu priznat ravnopravnim saveznikom u borbi protiv Hitlera. Partizani su nadzirali velik dio jugoslavenskog teritorija, a 1943. godine osnovali su svoju vladu. Radi postizanja dogovora između izbjegličke vlade i partizanskog pokreta, novim predsjednikom jugoslavenske vlade u Londonu imenovan je Ivan Šubašić, bivši ban Banovine Hrvatske i član HSS-a. S obzirom da tijekom rata nije surađivao s Dragoljubom Mihailovićem niti s četnicima, bio je prihvatljiv pregovarač partizanskoj strani. U lipnju 1944. godine Šubašić putuje u Hrvatsku i na otoku Visu počinje pregovore s Titom. Pregovori su nastavljeni u netom oslobođenom Beogradu, gdje je u studenome 1944. godine potpisan Beogradski sporazum. U njemu se, između ostalog, određuje sastav zajedničke jugoslavenske vlade od predstavnika narodnooslobodilačkog pokreta i predstavnika vlade u izbjeglištvu.
