Arhiv tekstova
Nesrazmjeri i potrebe
Prema Informaciji Tajništva za obrazovanje i kulturu AP Vojvodine evidentan je porast broja studenata iz hrvatske zajednice koji svoj visoki studij završavaju na nekoj od viših škola ili fakulteta novosadskog Sveučilišta. Ukupno ih je u Vojvodini u školskoj 2004./2005. godini 640, a u Subotici se od toga školuje čak 352-oje ili 55 posto studenata iz hrvatske zajednice.
Sve je veća zainteresiranost mladih i za upis na neka od sveučilišta u Hrvatskoj. Iako mnogi tamo završavaju fakultete i smjerove koji su prioritetni za svakodnevni život hrvatske zajednice koja živi u Vojvodini i konačno počinje ostvarivati nova manjinska prava, veći dio mladih se ne vraća. Počinje sezona priprema za nove razredbene ispite i opet će mnogi krenuti put Hrvatske, a dobar dio njih uskoro će se u rodni kraj vraćati tek za veće blagdane. Svojoj bi zajednici bili više nego korisni, no, istodobno tko im može zabraniti da trbuhom za kruhom svoju budućnost pronađu i grade negdje drugdje. Nisu u tome ni prvi, a niti zadnji.
Studenti koji svoje obrazovanje stječu na vojvođanskim fakultetima nemaju mogućnost slušanja nastave na hrvatskom, pa tako nemaju ni prigodu učiti standardni hrvatski jezik. Oni koji ga u Hrvatskoj pak nauče, ne vraćaju se. I tu nastaje jaz koji hrvatske institucije nastoje premostiti dodatnom edukacijom onih koji sebe i svoj rad ulažu u prioritetne manjinske projekte.
Prema službenim podacima vidljivo je i kako su nacionalne manjine mnogo manje zastupljene u nastavi na fakultetima u odnosu na njihov udio u ukupnom broju stanovnika Vojvodine. To se odnosi na sve manjine, ali na Hrvate osobito. Primjera radi, u Subotici je, gdje visoku naobrazbu završava najveći udio mladih Hrvata, na poslovima nastave angažirano 227 nastavnika i suradnika, a (čak) trojica su iz te skupine Hrvati. Ako se i ne govori o nekoj kadrovskoj politici, zasigurno se može govoriti o neizjašnjavanju, ili pak »pogodnijem« i manje »upadljivom« izjašnjavanju svoje nacionalne pripadnosti. I ta vrsta slobode izbora je zakonom zagarantirana, ali… Zar nije čudno da u toj istoj Subotici, na Ekonomskom fakultetu od 96 nastavnika i suradnika nema niti jednog Hrvata? I tako, negativan trend u nacionalnoj strukturi stručnog kadra u Vojvodini, može uljepšati jedino pozitivni trend sve većeg broja studenata. Nesrazmjer je očigledan, a potrebe još vidljivije.
D. D.
