Arhiv tekstova
Tvornice neradnicima
OSIJEK – Prošloga je tjedna u Osijeku završen natječaj »Osječkoga doma« za kratku priču i ujedno promoviran zbornik, ukoričen na stotinjak stranica u džepnom formatu, s 25 priča od 21 autora, koji su, prema mišljenju stručnoga žirija, posredno ili neposredno, propast osječkoga gospodarstva osjetili na vlastitoj koži i to pretočili u kvalitetne i pismene uratke, na radost i stručnoga žirija i probirljive osječke čitateljske publike.
Osobno sam vrlo zadovoljan, istaknuo je član žirija i osječki književnik Davor Špišić, jer građane smo već po drugi puta potaknuli da pišu iz terapeutskih razloga, da iz sebe izbace godinama nataložene frustracije, i mada je tema bila zahtjevna, javilo nam se 50-tak autora, od čega smo izabrali 25 priča od 21 autora, koji su zastupljeni u zborniku koji je pred vama.
Ma koliko je svaka priča moguća kao fikcija, a naši su maštoviti sugrađani izmišljali likove, iako je mjesto radnje ionako svima poznato, svi pristigli tekstovi odraz su jedne osobne sudbine kojoj je ovo zlo zasmetalo, a nas u žiriju obradovala je pismenost prije svega, a svakako i velik broj ženskih autora, što svjedoči o prestižu ženskoga pisma u nas, rekao je dr. Goran Rem, također član žirija. Što se teme tiče, moram priznati da je bila izuzetno zahtjevna, pa je nekoliko autora i promašilo temu, no, te naše tvornice najprije su bile prepuštene granatama agresora, ali tek poslije Domovinskoga rata naše je tvornice pogodila jedna mnogo gora »granata«, nakaradne privatizacije, pogrešno tumačene prvobitne akumulacije, pljačke i otimačine.
SVI GRAĐANI PIŠU: Osijek je danas grad u kojemu je svima definitivno sve jasno, kazao je Dario Topić, glavni urednik »Osječkog doma«, čovjek koji je najzaslužniji za akciju »svi građani pišu«, jer, kako i sam kaže, bolje je da u ruke uzmu olovku nego pušku, pištolj ili bombu, mada i toga danas ima na pretek i crne su kronike prepune takvoga štiva. Naši građani-pisci znaju da je sustav omogućio neradnicima da dobiju tvornice i ta je spoznaja već dugo, dugo opća istina. Dobili su ih oni koji i nisu željeli raditi, koji su po rođenju a i po uvjerenju neradnici, a onda su, uništavajući te iste tvornice, od zaposlenika, od radnika, preko noći, prisilno, činili neradnike. Tu i tamo, tupe bi i sive poglede građanskog malodušja i sirotinje, tek na tren razbistrila svjetla velikih lanaca trgovačkih kuća, nastalih na mjestima izbrisanih tvornica. U gradu danas svatko zna nekoga, tko je u toj i takvoj privatizaciji ostao bez posla, tko je otišao u prijevremenu mirovinu ili čami na burzi zapošljavanja. U svakoj osječkoj obitelji postoji barem jedna, ili nekoliko takvih priča.
Priče pristigle na natječaj za kratku priču pod nazivom »Tvornice neradnicima« ocjenjivao je stručni žiri u sastavu: dr. Helena Sablić-Tomić, književna znanstvenica i predsjednica žirija, dr. Goran Rem, književni znanstvenik i poznati hrvatski književnik i Davor Špišić, književnik, odlučili su da prva nagrada i 3000 kuna pripadnu mladoj profesorici Aleksandri Zrinušić za priču »Moć savjesti« druga nagrada i 1000 kn. pripali su Tanji Žuni-Pfeiffer za priču »Marijino jutro« i treća nagrada i 500 kn. studentici Vanji Zanze za priču »Očerupano pile«. Žiri je još posebno pohvalio dvije priče – »Špule« Bernarde Lauš i »Pandorinu kutiju« Zvonka Horvata, a Osječki je dom nagradio najstariju sudionicu natječaja Ružicu Kotvas ručnim satom za priču »I neradnicima će dosaditi…« i najmlađu sudionicu Ivanu Medančić biciklom, za priču »Zdravko«
Drugi je to, ali ne i posljednji natječaj »Osječkog doma« rekao je urednik Dario Topić, a dogodine idemo s nešto lakšom, primjerice, ljubavnom temom.
Slavko Žebić
