Arhiv tekstova
The Kills – »No Wow«
Nakon debitantske ploče »Keep On The Mean Side« amerikansko-britanska skupina »The Kills« predstavila se i drugim studijskim izdanjem jednostavno naslovljenim »No Wow«. Pod okriljem imena »The Kills« krije se mješoviti duo – ženska polovica Alison Mosshart te njegova muška strana Jamie Hince.
Uz provokativnost, koja nije originalna (niti se ijednog trenutka nameće kao takva), »The Kills« istražuju osobne nagone i strasti što čini osnovicu njihovog postmodernog bluesa, koji glazbeno promatrano čini niz kombinacija bez posebnih inovatorskih težnji. Uzbudljivi glas Mosshartove zajedno s Hinceovom gitarom kontinuirano egzistira u prvom planu, dok pozadinu čine jednostavni programirani ritmovi. Ovakva raspodjela osigurava izravnost svih zamišljenih namjera, a njih najbolje razotkrivaju svjedočanstva samih autora: »Cijelu smo ploču napravili u samo dva i pol tjedna, ulovili smo vlak za Chicago, nakon toga smo sjeli u avion za New York. Dva dana kasnije počeli smo snimati album, dva tjedna danonoćno! Bilo je fantastično! Nismo imali vremena sjediti i razmišljati što radimo! Ljudi zaborave što su zapravo htjeli, kada previše razmišljaju, bit je dobiti prirodne pjesme i to smo se potrudili napraviti«. Tko zna, možda je ova formula doista ispravna, a finale proklamirane metode tj. 11 pjesama s »No Wow« jednostavno nam sugeriraju da im povjerujemo.
Nakon naslovne numere »No Wow«, koja nas uvodi u ploču, otvaraju se sve karte te nastupa trenutno aktualni singl, ekstatična »Love Is A Deserter«. Pjesma »Dead Road 7« bi se lako mogla pripisati PJ Harvey, čiji je utjecaj nemoguće opovrgnuti, a slično važi i za prvi singl s ploče »The Good Ones«. Slijede »I Hate The Way You Love« i drugi dio istoimene pjesme u službi repetitivnog epiloga te »At The Back Of The Shell« i »Sweet Cloud« preko kojih stižemo do jedine pjesme, koja svojim country zvucima remeti žanrovsku uravnoteženost ploče, »Rodeo Town«. Album zatvaraju »Murdermile« te klavirom potpomognuta refleksivna balada »Ticket Man«.
»No Wow« je ploča koju nije potrebno previše analizirati, ona je solidno izdanje kojim »The Kills«, kao jedno od imena u nizu predstavnika trash-estetike i minimalističkog izričaja, traži odgovarajuće mjesto na suvremenoj glazbenoj sceni.
D. B. P.
