Arhiv tekstova
Igram iz zadovoljstva
Poslije briljantne profesionalne teniske karijere i trijumfalnog »oproštaja« u Wimbledonu 2001. godine, Goran Ivanišević je sport svoga života počeo shvaćati više kao zabavu nego svakodnevnu obvezu. Osvojivši svoj životni san, »pokosivši englesku travu«, popularni »Zec« se polagano rastajao od ATP toura, da bi danas, u svojoj 34. godini, ponovno započeo jednu novu tenisku karijeru. Veteransku. Na »Delta touru šampiona«, čijeg je jednog turnira »Novi classics 2005« bio domaćin od 15. do 18. lipnja i Novi Vinodolski. Ovaj kraći razgovor je vođen poslije Goranovog neočekivanog poraza od Španjolca Emilija Sancheza (7:6, 5:7, 8:10) u prvom kolu natjecanja u skupini.
4Veteranski tour često puta donosi i neočekivane rezultate, pa i poraze od protivnika od kojih to najmanje očekujete. Što je bio glavni razlog kiksa protiv Sancheza?
Umor i netreniranje, u prvom redu, a potom i sunce i toplina koji su vladali tijekom cijelog susreta (meč se igrao na 30 stupnjeva od 16-18 h op. a). Za kvalitetniji i bolji tenis se mora mnogo više trenirati, nego što to ja trenutačno radim. Neki igrači veteranskog toura i dalje marljivo treniraju, baš kao i Španjolac Sanchez, dok ja u teretani, na primjer, provedem maksimalno pet minuta. I pokraj svega, još uvijek igram tenis iz zadovoljstva.
4Tijekom ove godine ste odigrali već nekoliko sličnih turnira (Dubai, Hong Kong, Eindhoven). Kako vam se oni čine u usporedbi s »Novi Classicsom«?
Na svim tim turnirima nije bilo ukupno ovoliko fotoreportera kao što je u Novom bilo u prva dva dana turnira. Medijski je ovaj turnir izuzetno ispraćen i spada u red boljih na ovom touru. Organizacija je na visokom nivou o čemu svjedoče i brojni dodatni sadržaji koji prate cijeli sportski događaj. Igrački gledano obiluje kvalitetnim igračima poput legendarnog McEnroea, Mustera, Piolina…
4Jedna od bitnijih karakteristika »veteranskih voda« je i neumitno podsjeća-nje na velike igračke dane i uspjehe u bogatoj igračkoj karijeri. Za sve Vaše uspjehe gotovo svi znaju, ali kada ste i sami spoznali da ste blizu teniskom vrhu?
Ja sam veoma brzo ušao u vrhunski seniorski tenis, praktički preskočivši juiorsku konkurenciju. Kod mene je to išlo veoma brzo i u vrlo kratkom vremenu sam se »spustio« od 800. mjesta do prvih 100 igrača svijeta. Osobno, mislim da sam igrački počeo sazrijevati poslije Australian Opena 1989. godine kada sam izborio plasman u četvrtfinale ovog Grand Slam turnira.
4Sada ste u svijetu veteranskog tenisa u kojemu je igra sustavni dio zabave koju prate ovakvi turniri, pa ipak i ovdje postoje nezgodni i teški susreti. Tko su Vam najnezgodniji protivnici na senior touru?
Iako više nismo u profesionalnom trenažnom procesu, i dalje umijemo zaigrati kvalitetan i dobar meč. Na senior touru ima priličan broj, još uvijek, jako nezgodnih igrača, a odlične i neizvjesne susrete sam igrao protiv Cedrica Piolina i Johna Mc Enroea.
4U posljednje vrijeme ste počeli igrati i golf. Kakav ste igrač i koliko iznosi Vaš golferski handycap?
Golf me je poprilično zainteresirao kao novi sport, a što se tiče mog handycapa, on je negdje oko 20. Ovog ljeta se ozbiljno spremam »trenirati« tjedan dana u jednoj akademiji u Francuskoj i nadam se da ću poslije ovog stručnog usavršavanja još bolje ovladati golferskom palicom.
4Vaša kćer Amber Marija je sve prisutnija s Vama, u pratnji, na teniskim terenima. Hoće li i ona krenuti očevim teniskim stopama?
Iskreno ne bih baš volio da zaigra tenis za ozbiljno, ali bih volio da se bavi nekim sportom. Odbojkom, na primjer.
g
