Arhiv tekstova

Hici u hrvatske zastupnike

18. lipnja 1918. godine izvedena je u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu »Grička vještica«, Marije Jurić Zagorke.
19. lipnja 1908. godine umro je u Parizu Josip Račić, hrvatski slikar. Rođen je 22. ožujka 1885. godine u Zagrebu. Studirao je u Münchenu. Najvažnija djela su mu »Majka i dijete«, »Djevojka pred ogledalom«, »Portret gospođe u crnom« i »Autoportret«. U Parizu je proučavao Goyu i njegovo slikarstvo.
19. lipnja 1949. godine umro je u Zagrebu Vladimir Nazor, hrvatski književnik i političar. Rođen je 30. svibnja 1876. godine u Postirama na otoku Braču. Gimnaziju je polazio u Splitu, a prirodne je znanosti studirao u Grazu i Zagrebu. Nakon svršetka školovanja je učiteljevao u Istri i Hrvatskom primorju. Pisao je pjesme, priče, legende i romane. Najvažnija djela su mu »Slavenske legende«, »Živana«, »Dionizijevske pjesme«, »Knjiga o hrvatskim kraljevima«, »Pjesme ljuvene«, »Intima«, »Veli Jože«, »Utva zlatokrila«, »Medvjed Brundo« i »Stoimena«. Godine 1942. godine prebjegao je partizanima. Odigrao je važnu političku ulogu u antifašističkom pokretu i uspostavi Hrvatske u socijalističkoj Jugoslaviji.
19. lipnja 1992. godine srbijanske su i crnogorske snage napale Dubrovnik topovima iz istočne Hercegovine. Usred dana granatama, neke su bile s fosfornim punjenjem, zasule su Stradun, no dubrovačke su zidine spasile stanovnike grada pa je ranjen samo jedan civil. Međutim, oštećeni su mnogi povijesni spomenici, na primjer, palača Sponza, u kojoj je smješten povijesni arhiv; franjevački i dominikanski samostan, sinagoga, džamija, pravoslavna crkva, biskupsko sjemenište, Crkva svetoga Vlaha, gradske zidine, tvrđava Bokar, gradska kanalizacija iz 14. stoljeća i još mnogo toga. Hrvatska je voska odgovorila pa je udar, na sreću, ubrzo prekinut. Iz grada je poslana poruka: Zapamtit će vam to Dubrovnik i izdržati! U povijesti Dubrovnik je prije ili poslije, na ovaj ili onaj način, uvijek pobjeđivao.
20. lipnja 1928. godine zastupnik Radikalne stranke Puniša Račić iz pištolja je ubio hrvatske zastupnike Pavla Radića i Đuru Basaričeka, a ranio Stjepana Radića, Ivana Pernara i Ivana Granđu. Taj je čin izveo iz neposredne blizine, neometan od ostalih zastupnika. Stjepan Radić preminuo je od posljedica ranjavanja 8. kolovoza iste godine u Zagrebu. Zastupnici Koalicije na skupštinskim su zasjedanjima napadali režimska nasilja te državni unitarizam i centralizam. Opća je napetost u skupštini rasla, kao i političke i socijalne suprotnosti u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca dosegle su godine 1928. vrhunac. Atentat u Skupštini bio je jedinstven čin političkog nasilja, nezapamćen u parlamentarnoj povijesti svjetskih država. Bio je usmjeren ne samo protiv hrvatskih zastupnika, već i protiv hrvatskog otpora neravnopravnom položaju u jugoslavenskoj državi. Hrvatski je narod masovnim protusrpskim demonstracijama iskazao svoju gorčinu prema tom činu, a vodstvo HSS nakon Radićeve smrti preuzeo je Vladko Maček.
21. lipnja 1942. godine ubijen je u koncentracijskom logoru Jasenovac Mihovil Pavlek Miškina, hrvatski književnik. Rođen je 24. rujna 1887. godine u Đelekovcu. Završio je samo osnovnu školu, a u književnost je ušao u zreloj životnoj dobi. Najvažnija djela su mu »Za svojom zvijezdom«, »Trakavica« i »Krik« sela te političko-teorijska rasprava »Zašto hrvatski seljak nije komunist«. Odveden je u logor i tamo je, pretpostavlja se, ubijen.
22. lipnja 1941. godine osnovan je Sisački partizanski odred, prva antifašistička vojna formacija u porobljenoj Europi. Ustaški teror i progon političkih neistomišljenika, Roma, Srba i Židova bilo je povod otporu Hrvata ustaškoj vlasti. Prvi partizanski odred u Hrvatskoj osnovan je u okolici Siska 22. lipnja 1941. godine. Vlado Janić Capo, sisački komunist, organizirao je 22. lipnja 1941. godine partizanski odred, na dan napada Hitlerove Njemačke na SSSR, diverziju na sisačkoj željezničkoj pruzi. Tog je dana osnovan Danas taj dan obilježavamo kao Dan antifašističke borbe.
23. lipnja 1899. godine rođen je u Udbini kraj Karlovca Gustav Krklec, hrvatski književnik i novinar. U literaturu ulazi sa 16 godina. Bio je loš učenik, nepovjerljiv prema profesorima te je česte mijenjao gimnazije. Studirao je filozofiju u Zagrebu. Uređivao je nekoliko glasila, bavio se novinarstvom – dvadesetak je godina bio dopisnik hrvatskih glasila iz Beograda. Najvažnija su mu djela »Lirika«, »Srebrna cesta«, »San pod brezom«, »Darovi za bezimenu«, »Pisma Martina Lipnjaka« iz provincije. Umro je 30. listopada 1977. godine u Zagrebu.
24. lipnja 1872. godine umro je Dimitrije Demetar, hrvatski književnik i ilirac. Najvažnija su mu djela, pokraj teorijskoga ogleda o važnosti kazališta na narodnome jeziku, drame »Teuta« i »Grobničko polje«, a pisao je i libreta za opere Vatroslava Lisinskog.
 24. lipnja 1897. godine rođen je u Lumbardi na otoku Korčuli Frano Kršinić, hrvatski kipar. Školovao se u Češkoj. Najvažnija djela, većinom ženski aktovi i lirske kompozicije, su »Kupačice«, »Dijana«, »Sputana«, »Majka i dijete«, »Češljanje« i »Buđenje«. Izradio. je mnogobrojne portrete, autoportreti i poprsja u sadri, bronci, drvetu i terakoti. Memorijalni spomenici su u Sisku, Grubišnom polju, Dubrovniku, Bakru i Zagrebu. Umro je 1. siječnja 1982. godine u Zagrebu.