Arhiv tekstova
Hrvatska će ustrajati na svim odredbama Sporazuma o manjinama
Stjepan Mesić, već šestu godinu predsjednik Republike Hrvatske, prema istraživanjima javnog mnijenja, ali i prema rezultatima izbora, najpopularniji je političar u toj zemlji. U drugom krugu izbora u siječnju ove godine osvojio je dvije trećine glasova birača i trijumfalno osvojio drugi mandat na Pantovčaku. Za Mesića važi da je neposredan, njegov je rječnik razumljiv, a poruke su mu jednostavne i jasne.
Za njegova su mandata odnosi između Hrvatske i Srbije i Crne Gore značajno poboljšani, ali zasluge za to nisu samo na hrvatskoj, nego i na srpsko-crnogorskoj strani, koja se 2000. godine oslobodila Miloševićeva režima, mada, kažu mnogi, ne u potpunosti i naslijeđa toga režima. Isprika Stjepana Mesića i izvinjenje Svetozara Marovića za zločine koji su »bilo kada i bilo gdje« počinjeni u ime ova dva naroda, u jesen 2003. godine snažno su i pozitivno odjeknuli širom svijeta.
Od kada je na dužnosti predsjednika Republike, Stjepan Mesić je uveo praksu da se s predstavnicima hrvatske nacionalne manjine u SiCG redovito sastaje prigodom svojih posjeta Beogradu, ali ih rado prima i u Zagrebu. I sudjelovanje na sastanku Igmanske inicijative u Beogradu početkom tjedna Stjepan Mesić je iskoristio za sastanak i razgovor s predstavnicima Hrvatskog nacionalnog vijeća i Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini, kao dio priprema za predstojeći susret s dužnosnicima Srbije i Srbije i Crne Gore u Beogradu.
Prvi puta u povijesti predsjednik Hrvatske posjetit će hrvatsku zajednicu u SiCG, a taj je događaj najavljen za 6. srpnja u Subotici.
HR: Kakvi su, po Vašoj ocjeni, trenutačni odnosi Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore?
Naši su odnosi korektni, što znači da postoji određeni napredak vidljiv kroz kontakte i dijalog na svim razinama vlasti, iako između naše dvije države još uvijek postoje otvorena pitanja, a naši gospodarski odnosi nisu na razini na kojoj bi, s obzirom na mogućnosti, objektivno mogli biti.
HR: Nedavno je u oba parlamenta ratificiran Sporazum o međusobnoj zaštiti srpske manjine u Hrvatskoj i hrvatske manjine u Srbiji i Crnoj Gori. Što od toga Sporazuma mogu očekivati Hrvati u SiCG, budući da na mnogim poljima prilično zaostaju za Srbima u Hrvatskoj?
Odnos prema manjinama jedan je od pokazatelja razine demokracije u nekom društvu, pri čemu se ne smije zaboraviti kako je i jedan od uvjeta koje Europska unija uzima u obzir prilikom procjenjivanja spremnosti za prijem u punopravno članstvo. Ja sa svoje strane mogu obećati kako će Hrvatska ustrajati na svim odredbama tog Sporazuma, jer je naše ustavno pravo i obveza zaštita i skrb za Hrvate izvan Hrvatske.
HR: Ovdje se ponekad mogu čuti mišljenja, i to ne baš osamljena, da su Hrvati u Srbiji prepušteni sami sebi. Kakav je stav Republike Hrvatske spram hrvatske manjine u SiCG?
Kao što sam već rekao, naše je ustavno pravo i obveza – zaštita Hrvata izvan granica Hrvatske, i žao mi je ako pripadnici hrvatske manjine imaju dojam da su prepušteni sami sebi.
HR: Može li se pozitivan stav matične zemlje potkrijepiti i dokazima sustavne materijalne pomoći? Prije dvije godine započet je model financiranja putem javnog natječaja, ali je ta praksa ukinuta već iduće godine.
Jasno je kako pomoć Hrvatima izvan Hrvatske, pa tako i Hrvatima u Srbiji i Crnoj Gori, nije velika, niti dovoljna za realizaciju svih potreba, međutim, Hrvatska ne može dati više nego što je proračunom osigurala. Kada govorim o nužnosti aktiviranja hrvatskih gospodarskih potencijala i privlačenju stranog kapitala, imam na umu i potrebe naše manjine u drugim zemljama. Naime, jedino povećanjem svog BDP-a i jačanjem svog gospodarstva, Hrvatska može povećati broj zaposlenih, i pokretanje proizvodnje, što znači i punjenje proračuna, a time i povećanje sredstava namijenjenih, među ostalim i za potporu projektima hrvatskih zajednica u inozemstvu.
HR: Koje mjesto, u razgovorima s dužnosnicima Srbije i Crne Gore, zauzima položaj hrvatske nacionalne manjine u ovoj zemlji? Je li na listi prioriteta?
Uvjeravam vas da je položaj hrvatske nacionalne manjine uvijek u vrhu liste prioriteta u razgovorima s mojim sugovornicima iz Srbije i Crne Gore. Jednako tako, sva moja putovanja izvan Hrvatske, uglavnom uključuju i susrete s predstavnicima Hrvata u tim zemljama.
HR: Kako objašnjavate činjenicu da Hrvati u Srbiji još uvijek nisu ostvarili niti neka od temeljnih manjinskih prava, kao što su pravo na zagarantirana mjesta u parlamentima na svim razinama, ili pravo na informiranje na materinskom jeziku na državnoj televiziji?
Na žalost, odnos prema manjinama opterećen je među ostalim i naslijeđem i problemima iz naše nedavne prošlosti, međutim ti nas problemi ne smiju obeshrabriti, naprotiv trebamo i dalje ustrajati na demokratskim rješenjima i postizanju standarda kakvi postoje u europskim državama.
HR: Ima li razlike u odnosu Republike Hrvatske spram Hrvata u Srbiji u usporedbi s, recimo, Hrvatima u Bosni i Hercegovini, ili Austriji, Mađarskoj, ili Kanadi?
Nema razlike u odnosu današnje hrvatske vlasti prema Hrvatima u zemljama koje ste spomenuli. Međutim, ne smije se smetnuti s uma da manjine dijele sudbinu ostalih stanovnika zemlje u kojoj žive, što znači da, naravno, bolje žive i imaju bolje uvjete, a time i manje problema, u razvijenijim zemljama. U takvim zemljama mogu u potpunosti ostvariti sva svoja prava kao nacionalne manjine.
HR: Što će biti s Hrvatskom? Hoće li ona u Europsku uniju i kada? Jesu li točne slutnje da bi Hrvatska mogla na putu u Europu sačekati Srbiju?
Ponovit ću ono što često govorim, Hrvatskoj nije važan datum, nama je važno ispuniti uvjete i dostići standarde kako bismo se priključili Europskoj uniji. Također, EU kandidate procjenjuje na individualnoj osnovi. Međutim moram naglasiti kako je upravo u interesu Hrvatske da ima razvijeno, stabilno i demokratsko susjedstvo, jer Hrvatska svojim napredovanjem na putu prema EU ne bježi iz regije, upravo naprotiv, mi želimo biti primjer ostalim zemljama u regiji. Želimo pružiti pomoć kako drugi ne bi ponavljali naše pogreške, upravo onako kako su druge države, koje su već u Europskoj uniji, pomagale i pomažu Hrvatskoj.
HR: Što za Hrvatsku znače aktualne dileme u svezi budućnosti Europske unije, imajući u vidu neuspjele referendume u Francuskoj i Nizozemskoj?
Francusko i nizozemsko ne ni u kojem slučaju ne znače zaustavljanje proširenja Europske unije, međutim Hrvatska je svjesna problema s kojima se u ovom trenutku susreće Europska unija, ali i uvjerena je kako će ti problemi biti prevladani. EU ne može biti ujedinjena sve dok joj se ne pridruže i zemlje ove regije, jer jedino ujedinjena Europa može biti važan čimbenik u međunarodnim odnosima, jedino ujedinjena može biti partner SAD-u, Kini, Japanu, Indiji, …
HR: Koja su neriješena pitanja Hrvatske i Srbije?
Kada je riječ o otvorenim pitanjima smatam da se ona mogu riješiti razgovorima i dijalogom, te da ih možemo riješiti sami u interesu građana i jedne i druge zemlje. Jedno od najtežih i najbolnijih pitanja je i pitanje nestalih, jer Hrvatska još uvijek traži više od tisuću nestalih osoba. Razjašnjavanje sudbine nestalih osoba koje traže i Hrvatska i SiCG pitanje je koje se mora riješiti u što kraćem roku. Kada je pak riječ o pitanju povratka, moram reći kako to nije pitanje odnosa naših dviju država, smatram da je to i test zrelosti naših demokracija, kao i pitanje naše vjerodostojnosti i odgovornosti pred europskom i svjetskom javnošću. Preuzeli smo obvezu povratka naših izbjeglih i prognanih građana i tu obvezu moramo do kraja ispuniti. I pitanje granice na Dunavu jedno je od otvorenih pitanja, međutim smatram kako se u tom slučaju trebaju primijeniti europski standardi što znači olakšavanje pograničnog prometa i kretanja građana koji žive uz granicu.
Ključni je problem ovih prostora suočavanje s prošlošću i prevladavanje problema proizašlih iz nedavnih ratova, a to možemo samo – individualizacijom krivnje. Za zločine moraju odgovarati oni koji su ih počinili i naredili, moraju odgovarati pojedinci jer za zločine nisu krivi cijeli narodi. Suradnja sa sudom u Haagu pomaže nam upravo u individualizaciji krivnje, no i naši nacionalni sudovi imaju važnu ulogu u tom procesu. Reforma pravosuđa, jačanje pravne države i demokratskih standarda put je prema potpunoj normalizaciji odnosa u regiji i put prema obitelji demokratskih europskih država.
Podsjetio bih također kako je početkom ovog tjedna na 10. sjednici Igmanske inicijative u Beogradu potpisana izjava u kojoj je potvrđena suglasnost SCG, RH i BiH da, među ostalim, sva sporna pitanja, uključujući i neriješene granične probleme, treba rješavati razgovorima i pregovorima u duhu dobrosusjedstva pa i privremenim rješenjima, te da strpljivim radom i uz dobru volju sviju strana treba razgrađivati i uklanjati barijere. I moj nedavni posjet Beogradu, u sklopu Igmanske inicijative, kao i moj predstojeći posjet Srbiji i Crnoj Gori vidim kao jedan u nizu koraka ka potpunoj normalizaciji odnosa između naših dviju zemalja. Povijest ne možemo mijenjati, ona je takva kakva jest i kakva se dogodila, ali možemo i moramo već danas utjecati na budućnost, ako ne zbog nas onda radi naše djece. Ne smijemo njih opteretiti našim neriješenim problemima.
HR: Hoće li Hrvatska vratiti vize za državljane Srbije i Crne Gore?
U ovom trenutku ne razmišljamo o tome, osim toga, smatram kako se problemi ne mogu rješavati uvođenjem viza, baš naprotiv, oni se rješavaju razgovorom i konstruktivnim i otvorenim dijalogom.
HR: Predstoji Vam susret s dužnosnicima Srbije i Srbije i Crne Gore. O kojim ćete temama razgovarati?
Osim o bilateralnim odnosima, razgovarat ćemo o stanju u regiji, a sigurno nećemo zaobići niti aktualno stanje u Europskoj uniji.
HR: Najavljeno je da će prvi puta jedan predsjednik Republike Hrvatske službeno posjetiti hrvatsku zajednicu u SiCG. Što biste mogli poručiti svojim sunarodnjacima u zemlji koja je ipak među posljednjima na spisku putnika u Europu?
Trenutačne poteškoće i problemi nas ne smiju obeshrabriti, i niti jedan problem ne smijemo gurati pod tepih. O svemu se mora razgovarati otvoreno i s argumentima, i ponovit ću moramo probleme rješavati danas, kako sutra njima ne bismo opteretili generacije koje dolaze. One nisu krive za naša djela i naše postupke, budimo odgovorni prema njima i prema sebi.
g
