Arhiv tekstova
U obnovljenoj crkvi
VAŠICE – Današnjega blagdana rado se sjećaju mještani Vašice, malog ali lijepog sela u Srijemu, koje prema mr. Đurčiću datira od 1430. godine, mada su na obližnjem lokalitetu Gradina pronađeni tragovi života još od mlađeg kamenog doba. Mala Vašica, kako je tada zvana, imala je katoličku župu još u prijetursko doba, bilježi vlč. Emerik Gašić, a prilikom kanonske vizitacije 1613. godine, kada je Srijem pohodio Bartol Kašić, zabilježena je katolička crkvica nalik običnoj seoskoj kući u derutnom stanju. Nakon izgona Turaka, oko 1700. u Vašicu dolazi vlč. Pavao Blažević, rodom iz Komletinaca a Vašica je bila župa za Adaševce, Apševce, Gradinu, Marince, Ilince, Podgrađe i Gibarac. Drvetom građena crkva spominje se u Vašici 1755. godine, kada je tamo župnik Ivan Kabalin, koji je iste godine prešao u gibaračku župu, a nova se crkva posvećena sv. Ivanu Krstitelju gradi u Vašici nakon razvojačenja Granice 1880. godine i završena je 1889. kada je i blagoslovljena na Ivandan 24. lipnja, a svetu je misu predvodio župnik Stražemanac uz sudjelovanje župnika kukujevačkog Živka Odžića i župnika gibaračkog Josipa Dorbol.
Prema dr. Rudolfu Horvatu, Vašica je 1900. godine imala 408 kuća s 2062 žitelja od kojih 1300 pravoslavnih, 636 katoličkih, 55 luteranske, 19 grkokatoličke 13 nazarenske i 7 židovske vjere. Prvu su pučku školu dobili 1754. godine. Među žiteljima hrvatskoga porijekla tada se spominju prezimena koja i danas postoje, Bertić, Adašević Ciprić, Ripić Lukačević, Mihaljević a koncem 19. stoljeća u Vašicu doseljavaju Slovaci iz Selenče i zabilježena su imena Hrbak, Račimorski, Ralbovski, Hemela, Cigler, Taški i dr.
Živjeli su pobrojani žitelji složno u ovom malom selu sve do nacionalističkog ludila 90-tih godina prošloga stoljeća, kada je počelo prebrojavanje i prozivanje, pa i bacanje bombi. Najprije Tomislavu Bertiću, pa Ivi Taškom, potom su Ivici Bertiću digli Mercedes u zrak a Ivici Adaševiću srušili kuću. Bombu je dobio i Ivica Lukačević a Lovri Mihaljeviću podmetnuli su eksploziv pod natovareni kamion. Selili su Vašćani put Hrvatske i danas ih ima i dvadesetak gradova i sela a najviše u Ivanovu, nedaleko Donjeg Miholjca. Ima ih i u Osijeku, Livani, Briješću, Vuki, Kapelni, Novoj Bukovici, Slatini, Kapincima i da ne nabrajam.
NOVA CRKVA: Eksploziv je podmetnut i u župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja, i to u noći 25. svibnja 1995. godine, koja je porušena do temelja, a da počinitelji ovoga zločina nikada nisu pronađeni. No, zahvaljujući pomoći ljudi dobre volje vjernika Vašice i čitavoga Srijema samo pet godina poslije, otpočela je gradnja nove katoličke crkve na istim temeljima, a novosagrađenu je crkvu blagoslovio na svečanoj euharistiji, na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja, 24. lipnja 2001. godine, pomoćni biskup Đakovački i Srijemski, msgr. Đuro Gašparović generalni vikar za Srijem.
Bio sam na kirbaju u Vašici, išao sam kod strica kaže Ivica Lukačević, koji danas sa svojom obitelji živi u Slatini. Što da vam kažem, emocije uzavru kad dođeš u rodno selo. Moji su preci tamo od nastanka Vašice a i selo se nije bog zna što promijenilo. Jedino, oni ne kreče kuće za naš kirbaj. E, kako je to nekada bilo, prosto smo s natjecali čija će kuća biti ljepša, uređenija. Bili smo supruga i ja u novoj crkvi, lijepo izgleda, manja je od one naše, ali je barem bila puna. Bilo je tu naših iz Vašice, a prepoznao sam i neke iz Šida, Gibarca, Morovića, Batrovaca.
Đura i Ljuba Ciprić danas žive u Vuki, nedaleko Osijeka. Bili smo u Vašici, prije mjesec, dva, bili smo i u novoj crkvi. Što da kažem, lijepo je tamo, ali nekako mi je tuđe mjesto, tuđ svijet. Ono malo naših što je ostalo i ne sretneš kad odeš na sat, dva. Nije to više ona Vašica koju sam ostavio, u kojoj sam se rodio, momkovo, oženio se kaže Đura. Meni je Vašica bila najljepše selo na svijetu, a sada mi je obična, kao većina sela kroz koja prolazim. Mi smo ovdje u Hrvatskoj već 13, 14 godina, kćeri su mi se tu udale imamo petoro unučadi i što ćeš više. Ali kirbaja u Vašici se sjetim. Naša je kuća bila u centru sela, a naš šokački šor dotjeran i uređen, milina jedna. Dolazili su gosti iz Kukujevaca, Sota, Gibarca, Lipovca, iz Šida. Pa u našem šoru i Rodinjaku auta ko na autotržnici. I prije, kada se još dolazilo zaprežnim kolima, dođu još uoči kirbaja a vraćaju se na pojutarje.
»Ta kako se ne bih sjećala«, kaže Ljuba Ciprić »naradim se k’o crnac, lipanj je to, bude još i kopanja, pa višnje stignu za branje, a treba okrečiti i molovati, treba oprati i ispeglati, pospremati, praviti kolače. E vjerujte mi, ni tamo, a ni ovdje, nikad na kirbaj ne idem u crkvu. Gosti puna kuća, spremaj fruštuk, pa ručak, pa kolači, ali poslije podne obvezno idemo na vašar, kupujemo djeci svašta. Danas, na kirbaj idemo kod kćeri u Vladislace, jer i tamo je kirbaj na blagdan Rođenja sv. Ivana Krstitelja ili kod mojih u Ivanovo, gdje je sagrađena nova crkva, a čujem da je lijepo bilo i u Vašici gdje je svetu misu prikazao vlč. Berislav Petrović, župnik iz Šida. Mi ovdje u Vuki imamo kirbaj 19 ožujka, na blagdan sv. Josipa i dođu nam Vaščani, rasuti danas diljem Lijepe naše.
Slavko Žebić
