Arhiv tekstova
Mađarska presezanja
Preplašeno reformama Marije Terezija i Josipa II., koje su smanjile političku moć plemića i ograničile iskorištavanje kmetova te time gospodarski oslabile plemićki stalež, hrvatsko se plemstvo odlučilo osloniti na mnogo snažnije mađarsko plemstvo. Već 1790. godine hrvatsko je plemstvo dio političkih i financijskih poslova prepustilo Ugarskome saboru.
Naime, za razliku od većine plemića u europskim zemljama, mađarsko se plemstvo bogatilo trgovinom. Na imanjima su osnivali manufakture, a po uzoru na Nizozemce, mlinove nisu gradili samo na obalama rijeka već su gradili i vjetrenjače. Uskoro su energiju vjetra koristili i za pokretanje strojeva, a prihvatili su i parni stroj razvijajući industriju.
VELIKA MAĐARSKA: Među mađarskim se plemićima također rodila ideja nacionalne države. Svjesni da bi u Ugarskom Kraljevstvu bili manjina, Mađari su Hrvatima, Slovacima i Rumunjima, nametali upotrebu mađarskoga jezika u škole te u upravu i sudstvo.
Iste 1790. godine Mađari su tražili da se u službenu upotrebu u Banskoj Hrvatskoj uvede mađarski jezik i da se za Ugarsku i Hrvatsku obrazuje »zajednička vlada koja će pomnjivo paziti i bdjeti da se ništa ne zgodi što bi bilo protiv ustava i zakona Ugarske i Hrvatske«.
Godine 1827. Hrvatski je sabor popustio pred mađarskim zahtjevima i potvrdio odluku da se u Hrvatskoj i Slavoniji u svim školama mađarski jezik uči kao obvezni predmet.
OBRANA HRVATSKIH DRŽAVNIH PRAVA: No, istovremeno se među hrvatskim plemićima javila potreba da se obrane hrvatska državna prava – to jest, da se po prvi put razdvoje staleški interesi (koji su vezali hrvatske i mađarske plemiće) od državnih interesa. Zato je 1830. godine Josip Kušević objavio knjigu »O municipalnim pravima i statutima Kraljevina Dalmacije, Hrvatske i Slavonije«, u kojoj je opisao povijesni pregled razvoja hrvatske države i protumačio da Hrvatska ima prava na zaseban položaj u Ugarskome Kraljevstvu. g
