Arhiv tekstova
Pobjeda Lorisa Valjana
Osvrt na cestovnu motociklističku utrku koja se održala u okviru Europskoga šampionata na Automotodromu »Grobnik« kraj Rijeke.
Utrka je vožena u četiri klase i to motocikli: 125ccm GP (Grand Prix), 250ccm GP (Grand Prix), 600ccm Superšport i u najbržoj klasi 600ccm Superštok. Posebice treba spomenuti da su se na Grobničkoj stazi okušale i dame i to u dvije klase: 600ccm Superšport i u najsnažnijoj klasi 1000ccm Superštok.
Organizacija utrke je bila odlična od prijama sudionika utrke do samoga kraja natjecanja. Dojam je nakratko pokvario jedan nesretan slučaj ulaska u boks natjecatelja u klasi 125ccm GP, kada je došlo do bočnoga sudara zbog trenutnog neslaganja natjecatelja o smjeru kretanja pri ulasku u boks. Ovaj udes je interesantan iz dva razloga – prvo je to što se ovakvi udesi događaju na trkaćim pistama izuzetno rijetko (prođe i par godina da takvo što možete vidjeti na motociklističkim utrkama), a drugi kuriozitet je da je u tom udesu sudjelovala predstavnica ljepšega pola i to Mađarica Nikolet, koja, naravno, nije bila kriva u datoj situaciji. Udes je prošao s lakšim ozljedama. Mora se reći da je vrijeme poslužilo, kako organizatore, tako i vozače, i u nedjelju mnoštvo prisutnoga gledateljstva.
GROBNIK: Grobnička pista je inače poznata, kada vrijeme posluži, kao jedna od najboljih (ako ne i najbolja) pista za utrke na svijetu – što se tiče same vožnje, a i sa stanovišta gledatelja. Istinu govoreći, ista ta pista ima i svoju drugu stranu, što se vremena tiče – a to su sunčani dani, kada takve uvjete teško izdržavaju strojevi, gume, pa i ljudi. Naravno, Grobnik ne bi bio Grobnik bez svojih ekstrema, a to je, naravno, bura i u tim trenucima nikomu baš nije prijatno biti tamo.
HRVATSKI MOTOCIKLISTI: Dojam o sudjelovnju hrvatskih vozača na utrci mogao bi se opisati kao ekstremno suprotan. Nakon velikih problema neiskusni šesnaestogodišnjak Di Mario ipak se uspijeva kvalificirati u utrku. Nažalost, to je bio i krajnji domet mladoga hrvatskoga natjecatelja. Nakon kruga za zagrijavanje slijedi start utrke, gdje Di Mario, u prevelikom htijenju i želji, plaća danak svome neiskustvu i završava utrku padom u trećem zavoju i time, naravno, završava nastup u utrci Europskog šampionata.
Drugi predstavnik Hrvatske je nastupio u posljednjoj utrci dana i to u najbržoj klasi šampionata. Loris Valjan je već poznato ime europskog motociklizma, međutim, u ovoj godini mu sve baš i nije polazilo za rukom, odnosno kotačima. Problemi s motociklom i s gumama izgledali su nepremostivi, jer ekipa, ma što pokušavala, ipak nije u dosadašnjem tijeku sezone uspijevala »ušteliti« Lorisovu Hondu kako dolikuje jednom takvom natjecatelju. Domaći teren, domaća pista izgleda da su utjecali na ekipu Ruting Honde, kojoj pripada Loris Valjan, i njegov motocikl je proradio, izgledalo je, punom svojom snagom. Prvih nekoliko krugova Valjan je poveo utrku, međutim, priključili su mu se predstavnici Italije i Njemačke. Taj trojac se izdvojio od ostalih takmičara i vodio ogorčenu borbu do zadnjih metara, odnosno milimetara, za prvo mjesto na podiju. Pobjednik utrke se bukvalno nije znao do zadnjeg milimetra, jer je tolika razlika dovela Lorisa Valjana na najviše pobjedničko mjesto i do intoniranja hrvatske himne na kraju toga trkačkoga dana.
Dobra organizacija, interesantne utrke, veliko slavlje domaćina, a naročito Lorisa Valjana, rezime su utrke za Europski šampionat na Automotodromu »Grobnik« pokraj Rijeke. g
