Arhiv tekstova
Hrvatsko proglašenje suverenosti
24. lipnja 1930. godine rođen je u Metkoviću Ivan Slamnig, hrvatski pjesnik, književnik, pisac radio-drama, znanstvenik i prevoditelj.
25. lipnja 1991. godine Hrvatska je proglasila suverenost. Događaji koji su prethodili, kako oni koji su dio svjetskoga procesa tako i oni vezani uz raspad socijalističke Jugoslavije, uzburkali su hrvatsku javnost. Izborima u ostalim republikama socijalističke Jugoslavije također su srušeni komunistički režimi – osim u Srbiji i u Crnoj Gori. Takav razvoj događaja oslabio je položaj Slobodana Miloševića. Međutim, međunarodnoj je zajednici, osobito zemljama Zapadne Europe i SAD-u, i dalje zbog velikog tržišta, ali i dugovanja Jugoslavije koja su premašila 20 milijardi američkih dolara, odgovarala jedinstvena Jugoslavija. Hrvatsko i slovensko vodstvo tada su predložili konfederalno preuređenje Jugoslavije. Prema tom prijedlogu, svaka bi republika bila suverena na svom području, no Srbija i Crna Gora su predlagale posve suprotno – još jaču centralizaciju postojeće jugoslavenske federacije. Nakon mučnih i dugotrajnih pregovora predsjednika jugoslavenskih republika, koji su se protegnuli prvom polovicom 1991. godine u Hrvatskoj je proveden referendum o njezinoj budućnosti. Građani Hrvatske trebali su se izjasniti žele li da Hrvatska ostane u Jugoslaviji kao jedinstvenoj državi, ili da kao samostalna i suverena država stupi u savez s drugim državama. Čak 93 posto građana koji su izašli na referendum odlučilo se za drugo rješenje. Na temelju referenduma, Sabor je 25. lipnja 1991. godine donio Deklaraciju o uspostavi suverene i samostalne Republike Hrvatske.
27. lipnja 1960. godine umro je Ivan Matetić Ronjgov, hrvatski skladatelj.
28. lipnja 1914. godine ubijen je u atentatu u Sarajevu austrijski prestolonasljednik Franjo Ferdinand. Prijestolonasljednik Franjo Ferdinand Habsburški pratio je manevre austrougarske vojske u Bosni, što nije bilo po volji Srbije u kojoj je opijenost zbog pobjeda u Balkanskim ratovima bila na vrhuncu. Vlada Srbije upozorila je vlasti Austro-Ugarske Monarhije na velik rizik, no unatoč riziku i upozorenjima princ se sa suprugom Sarajevom provezao u automobilu. Pripadnici tajne organizacije Mlada Bosna, koji su se zalagali za priključenje Bosne Srbiji i koji su u aneksiji Bosne i Hercegovine vidjeli propast ideja o stvaranju Velike Srbije, izveli su atentat u kojem je ubijena i njegova supruga, koja je bila trudna. Sumnjalo se da su atentat pripremili određeni vojni krugovi Kraljevine Srbije. Austro-Ugarska je od Srbije zahtijevala istragu u kojoj će i na teritoriju Srbije sudjelovati i austrougarski istražitelji. Zahtjev je odbijen i Austro-Ugarska je 28. srpnja 1914. godine objavila rat Srbiji. Atentat na Franju Ferdinanda izveo je Gavrilo Princip. Bio je pripadnik Mlade Bosne. Imao je 20 godina kada je izvršio atentat. Nakon atentata je uhićen i osuđen na 20 godina zatvora. Umro je 1918. godine u tamnici od tuberkuloze.
28. lipnja 1921. godine na pravoslavni blagdan sv. Vida izglasan je u monarhističkoj Jugoslaviji ustav pa se stoga naziva Vidovdanskim ustavom. Do 1921. godine, tj. do proglašenja Vidovdanskoga ustava, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca imala je obilježje privremenosti. Na temelju rezultata izbora 1920. godine otvoreno je zasjedanje Ustavotvorne skupštine, iako u njezinu radu nisu sudjelovali zastupnici svih stranaka koje su sudjelovale na izborima. Obznana je iz rada Skupštine isključila KPJ, a od sudjelovanja u radu odustala je i Radićeva HRSS. Takav krnji saziv skupštine prihvatio je prijedlog ustava koji je podnijela Radikalna stranka. Vidovdanskim je ustavom Kraljevina SHS postala parlamentarna monarhija. Vrhovnim organima vlasti proglašeni su kralj i Narodna skupština. Pri tome kralj politički nikome nije bio odgovoran. Unutarnje je uređenje države strogo centralizirano. Država je podijeljena na 33 oblasti, čime je područje Hrvatske razmrvljeno. Naziv države ostao je nepromijenjen, a državni je grb sastavljen od srpskoga, hrvatskog i slovenskoga grba. Jezik je nazvan srpsko-hrvatsko-slovenskim. Vidovdanskim je ustavom potvrđen gubitak hrvatske državnosti.
29. lipnja 1934. godine zagrebačkim e nadbiskupom proglašen Alojzije Stepinac.
30. lipnja 1619. godine zabilježen je najveći promet Splitskom skalom. Bio je to granični prijelaz između Mletačke Republike i Osmanlijskoga Carstva s uređenim skladištima. Njihova je trgovina naglo porasla i konkurencijom ugrozila dubrovačku trgovinu. Obrti su u Dalmaciji bili slabo razvijeni, i po tome se ona ubrajala među najnerazvijenije mletačke pokrajine. Gospodarstvo Mletačke Dalmacije poprimilo je drukčiji tijek kada je Signora prihvatila prijedlog Danijela Rodrige o otvaranju splitske skale. Danijel Rodriga iskoristio je poslovne i rodbinske veze sa Židovima Osmanlijskoga Carstva i koncem 16. stoljeća otvorio odlično uređen granični prijelaz između Mletačke Republike i Osmanlijskoga Carstva – splitsku skalu. Rodriga je umalo sav svoj imutak uložio u skladišne prostore i karantenu podno Marijana, skladišta za raskuživanje robe pristigle iz Osmanlijskog Carstva. Trgovina između Mletačke Republike i Osmanlijskoga Carstva naglo je porasla i konkurencijom ugrozila dubrovačku trgovinu. Trgovina splitskom skalom prestajala je tek u doba ratova. Kandijski rat, rat koji su vodili Mlečani i Habsburgovci od 1645. do 1669. godine, dobio je ime po Kandiji, Kreti, grčkome otoku. Bitke su se odvijale i u dalmatinskome zaleđu.
30. lipnja 1991. godine raspala se Prva jugoslavenska nogometna liga.
1. srpnja 1900. godine rođen je Perelj Ljubić, hrvatski čakavski pjesnik.
3. srpnja 1951. u Rimu je umro Ljubo Wiesner, pokretač i osnivač hrvatskih časopisa »Grič«, »Kritika« i »Savremenik«.
