Arhiv tekstova
Rječnik simbolike
Simboličke geste, kao što je ovotjedni susret predsjednika i premijera Srbije Borisa Tadića i Vojislava Koštunice, te predsjednika SiCG Svetozara Marovića s predsjednikom Hrvatske Stjepanom Mesićem u Beogradu, zapravo su putokaz onima koji na terenu trebaju odraditi glavni posao. A, toga se posla, na žalost, nakupilo preko glave posljednjih petnaestak godina. Nije ni čudno, kad su u to vrijeme na urušavanju rata i građenju mira radili samo malobrojni dragovoljci, redovito postrojavani pred zid srama.
Danas je, iskreno se nadamo i vjerujemo, na ovim ranjenim i ubijanim prostorima doba ratova prošlo. Nadmetanje jest ostalo, ali sredstva su sada drugačija – politička, gospodarska, marketinška, sportska. Tko će prije sazreti za Europu, tko će osvojiti naslov prvaka Europe u košarci, tko će privući više stranih investitora, čija će se roba na tuđem tržištu bolje prodavati, pitanja su koja trebaju zanimati široke mase i do toga polako stižemo.
Između dviju država i dalje ima neriješenih problema, ali svakim danom sve manje, a novi se nesporazumi ne otvaraju. Bar ne oni ozbiljni i ne teško rješivi. Odnosi dviju država, Srbije i Hrvatske, sada se ocjenjuju – nikad boljim, kako je to neku večer na jednoj beogradskoj televiziji rekao hrvatski veleposlanik u Beogradu Tonči Staničić. Hrvatsko je more sve zanimljivije za turističke agencije iz Srbije, a i srbijanske su tvrtke sve privlačnije za hrvatske ulagače. Nije baš idila, ali tomu ne treba niti težiti. Ako se odnosi u budućnosti budu razvijali samo na osnovi interesa i dogovora, ova bi regija mogla biti relativno uspješna. Samo da se nove mesije u začetku prepoznaju, žigošu i sklone.
Dva su predsjednika, hrvatski i srbijanski, posjetila i hrvatsku zajednicu u SiCG. Za obojicu je to njihova zajednica, a i pripadnici te zajednice oba predsjednika smatraju svojim predsjednicima. Nekadašnji nedostatak, sažet u sintagmu »nismo svoji na svome«, lagano bi se mogao početi preobražavati u željenu suprotnost i to trebaju koristiti svi – i zajednica, i jedna država i druga država. Na onoj koti, na kojoj sva tri subjekta budu jednako zadovoljni i najmanje nezadovoljni, moći ćemo reći kako je i do nas stigla demokracija. Upravo ovakve simboličke geste, uz dosljednu pratnju i djelo na terenu, ubrzavaju put dotične dame, dakle Demokracije, i do ovih udaljenih, u jednom momentu od sreće zaboravljenih krajeva.
Z. P.
