Arhiv tekstova
Kako, molim?
LO[I I DOBRI PRIMJERI
Privuklo mi je pozornost da je Mesić istaknuo kako se, kada je riječ o zajedničkoj prošlosti srpskoga i hrvatskog naroda, suviše često u prvi plan na obje strane stavljaju oni njeni mračni periodi, a kako ima puno primjera dobre suradnje koji su zapostavljeni i koji nisu tema javne debate u dvije zemlje. Mislim da je to prilično točno i da bi češće isticanje primjera dobre suradnje koristilo unapređenju odnosa dvaju naroda. Danijel Pantić, glavni tajnik Europskog pokreta u Srbiji, Danas, 30. lipnja
NESHVA]ENA
Sve me je to (tračevi o vezama s Bruceom Willisom i Gordanom Giričekom) uznemirilo. Nije lako slušati kako te stranci analiziraju i kritiziraju. Nisam još došla do toga da me takve stvari apsolutno ne diraju, ali radim na tome. Nisam potpuno zatečena, jer imam iskustva s novinarima u Srbiji koji me razvlače po tabloidima već dvije godine. Ovo me (pisanje tabloida u Hrvatskoj) puno više boli jer nisam iz Srbije i tamošnji me tisak nikad toliko ne može pogoditi. Ono što me nervira je to što novinari u Hrvatskoj radije pišu gdje sam i s kim viđena, a ne žele pisati o mom poslu, ne žele mi objaviti kolekciju, niti me poslovno promovirati. Sve me je to poljuljalo u namjerama dolaska i rada u Hrvatskoj. Miranda Viđak, modna dizajnerica i stilistica, Večernji list, 23. lipnja
LEGALIST
Tragikomičan moment (na suđenju za četverostruko ubojstvo) bila je izjava Dušana Maričića Gumara, »legalista iz Kule« i posljednjeg komandanta JSO-a; on, naime, kaže kako se ne može govoriti o »nevinim žrtvama« na Ibarskoj magistrali, jer da je stvar pravomoćne sudske presude to – je li netko nevin. Nadamo se da će tu tvrdnju ponoviti i u završnoj riječi na suđenju za uhićenje i mučko ubojstvo Ivana Stambolića; na primjer: ubili smo ga, jer sud nije pravomoćnom presudom utvrdio da je nevin. Miloš Vasić, komentator, Vreme, 30. lipnja
POLITI^KI NEOLIT
Je li hrvatsko društvo s dvjema postmodernim cestovnim magistralama već zato što ih ima i postmoderno, ili je, s obzirom na svoj politički neolit, naprotiv, pred-moderno društvo? Je li već post-političko, ili je, kako je, mislim, pred-političko društvo? Kako bi u tom društvu trebala izgledati jedna razumna i izgledna anti-politička pobuna? Neka zasad na diskusiji ostaju ova pitanja. Slobodan Šnajder, pisac, Novi list, 2. srpnja
PITANJE ZA SUD
Da sam ja optužena za što i oni (osuđeni za četverostruko ubojstvo na Ibarskoj magistrali), dobila bih smrtnu kaznu. Primjena zakona je stvar tumačenja, ali ja bih upitala sud je li Radonjić oslobođen po starom ili novom zakonu i po kojem je to zakonu Kertes dobio tri godine, kad ljudi za krađu kokoši dobiju pet?! Danica Drašković, sestra ubijenog Veselina Boškovića, Kurir, 30. lipnja
BRATSTVO PO ZANATU
Hrvatska je mnogo više napredovala prema pravnoj državi od Srbije. Hrvatski su lopovi već svoje ukrali i sada se pokušavaju legalizirati i postati normalni kapitalisti. Sve je pokradeno i vrijeme je za normalnu državu, a ovi naši još nisu sigurni. Tako da je šansa da će te gangster ubiti na ulici veća u Srbiji nego u Hrvatskoj, gdje su zločinci nešto mekši. Ali, »nota bene«, hrvatski i srpski zločinci se mnogo bolje slažu. Legija stranaca je moto i za jedne i druge i inkubator za njih i oni između sebe nemaju ništa jedni protiv drugih. Ne bi me iznenadilo da ih ujedinjava danas tržište droge i čudi me samo kako i Albanci nisu ušli u to kriminalno kolo koje nema etničkih granica. Bogdan Denić, doskorašnji profesor Sveučilišta u New Yorku, Dnevnik, 3. srpnja
NAJVE]A KAZNA
Duh krajine nije nestao; sve je ostalo isto i nakon petnaest godina. U Šidskim Banovcima govor šutnje i govor gluhih zamijenio je govor mržnje. Svi su tamošnji Srbi odjednom izgubili pamćenje. U još mračnijim Mirkovcima nadomak Vinkovaca neki drugi mračni Srbin reporterki HTV-a kaže kako niti gleda, niti što čita hrvatsko. Samo gleda beogradsku televiziju i čita srpske novine, hvali se on. Za stanje u državi u kojoj živi nije ga briga. Ovakvima ne vrijedi ništa reći. Dovoljno ih je podsjetiti na riječi predsjednika Uprave Školske knjige prof. Ante Žužula kako je najveća kazna za sve one koji žive u domovini to – što je mrze. Marijan Majstorović, Fokus, 1. srpnja
